Medicinska sestra iz Banja Luke Aleksandra Vasiljević ovog ljeta dobila je posao u Domu za starije i nemoćne osobe.
No odmah joj je bilo čudno što je razgovor i dogovor za posao obavila samo telefonski s direktoricom, ali joj je rečeno kako je dotična na bolovanju, piše Slobodna Dalmacija.
''Kada sam prvi put došla u dom upoznati ljude i sam ambijent u kojem ću raditi i boraviti, bilo je vrijeme marende. Ušla sam s osmijehom, pozdravila i zaželjela dobar tek 14 štićenika koji su sjedili za stolom, ali nitko mi nije odgovorio. Tada sam prvi put osjetila da tu prevladava neka negativna energija i strah'', opisala je Vasiljević.
Ono što će poslije uslijediti, kada je već počela raditi, bilo je, prema njezinim riječima, puno gore.
''Zatekla sam gospođu, majku direktorice, koja je vodila poslove u domu iako je i sama napunila 70 godina, kako trese jednu baku. Toliko je vikala na nju da ustane sa stola i da ode u sobu da sam se zgrozila. Nisam htjela suditi na prvu, ali poslije ću vidjeti i doživjeti još i puno gore stvari'', ispričala je medicinska sestra.
''Presudan trenutak bio je onaj kada sam htjela za jednu štićenicu pozvati Hitnu pomoć. Baka je terminalni bolesnik i trpjela je strašne bolove, pa sam više puta inzistirala da se pozove liječnik. Šefica ju je bila vezala za krevet, a nakon što ju je odvezala poslije odmora i kada sam vidjela da joj se zglobovi crvene, obratila sam se šefici i rekla joj ako ona ne pozove Hitnu, da ću to sama učiniti, a ona snositi posljedice. Njezin odgovor je bio da nitko neće htjeti doći, ali sam bila uporna i rekla da bih baš voljela vidjeti liječnika koji će riskirati licencu zbog toga. Na kraju je pozvala Hitnu pomoć jer drugog izbora nije imala'', navodi Vasiljević.
Pomoć je na koncu nesretnoj ženi pružena i ubrzo joj je bilo puno bolje. Aleksandra je s djelatnicima Hitne, pak, shvatila, da njima dolazak i intervencija u takvim slučajevima nikada nisu problem.
Standings provided by SofaScore LiveScore
''Poslije odlaska Hitne pričekala sam direktoricu, koju sam tog dana prvi put i vidjela. Odmah je došla, a više sam ja govorila, dok je ona slušala. Upozorila sam na puno stvari koje ne štimaju, među ostalim da su psihijatrijski lijekovi na dohvat ruke štićenicima, a u domu imaju pokretne i dezorijentirane osobe. Pitala sam je razmišlja li možda o posljednicama poput predoziranja. Kada sam prije toga mela boravak, više puta sam nailazila na lijekove po podu. Postavila sam i pitanje je li joj u interesu da ljudi od kojih ona živi preskaču svoju terapiju. Odgovorila mi je da im ništa neće biti jer to su samo lijekovi za smirenje! Uporno je tvrdila da je sve u redu i da su svi pod kontrolom. Kulturno sam se pozdravila i otišla'', rekla je medicinska sestra.
''Ja na sve to mogu reći da je cura tu bila nekoliko dana i da je došla do zaključaka do kojih je došla. Prije toga je radila tu u jednom restoranu i čujem da je isto bilo problema. Sve što mogu reći jest da dođete i pitate doktore, Hitnu, socijalni rad, inspekciju, županiju, sve žive pitajte pa će vam reći kakvi smo mi. Mi smo jedan od rijetkih domova koji štićenike dižu iz kreveta, vraćaju ih, kad god treba sjede u stolici, kad treba leći, idu leći. Kada mene pitaju imam li nepokretne, ja ih pitam što im to znači. Moji štićenici se dignu, sjede u stolici, budu s ljudima, vrate se u krevet. Evo meni je neki dan bila državna inspekcija. Oni vam dođu iznenada i ljude zateknu u stanju kakvom zateknu'', odgovorila je prozvana šefica.
Dnevnik.ba