Zvijezde bošnjačke estrade, sestre Lejla i Džejla Ramović, prekinule su suradnju s brandom Cocopat, koji proizvodi ženske modne torbice, zbog srodstva vlasnica brenda s Dariom Kordićem, osuđenim ratnim zločincem koji je kaznu za svoja nedjela odrobijao.
Unatoč tomu što su vlasnice branda Cocopat bile djeca kad su se događala užasna djela zbog kojih je Dario Kordić osuđen za ratne zločine u Haagu, to nije spriječilo bošnjačku javnost da izvrši pritisak na sestre Ramović da prekinu suradnju sa spomenutim brandom.
Iako je učinjena šteta minimalna, ovaj događaj je zloguko predskazanje onoga što će se zasigurno događati u BiH u sljedećih nekoliko godina. Razina netrpeljivosti prema nebošnjacima unutar bošnjačkog društva u BiH sve brže i brže postaje nepodnošljiva. Vlasnice Cocopata su samo prve u nizu Hrvata (naravno i Srba) koje čeka "otkazivanje" ne samo u bošnjačkoj javnosti u BiH, nego i u društvu općenito. Samo je pitanje trenutka kad će "otkaze" dobiti Violeta, Lasta, Kramar, Eronet i drugi veći ili manji hrvatski poduzetnici u BiH.
Odavno se već hrvatske političare, novinare, analitičare i druge javne osobe iz političkog života hladno naziva "uzp-ovcima" a Srbe genocidašima, otvoreno se govori o građanima BiH hrvatske i srpske nacionalnosti kao "neprijateljima Bosne", redovno se lijepe etikete fašista svima koji su prema kriterijima sarajevske nacional-šovinističke javnosti pogrešne nacionalnosti a ujedno i političkih uvjerenja, negira se Ustav BiH, Daytonski mirovni sporazum, presude Ustavnoga suda, pa i sama arhitektura države BiH. Ratne kategorije u bošnjačkom javno iskazanom mentalitetu su prevladavajuće.
Stoga nije nikakvo iznenađenje da su dvije sestre, ni po čemu bitne, javno i na sva zvona prekinule suradnju s mladim osobama kojima je jedini grijeh to što su u krvnom srodstvu s čovjekom koji je osuđen za ratne zločine na sudu u Haagu. Toliko o toliko proklamiranoj individualizaciji krivnje.
Naravno, činjenica da je Dario Kordić u krvnom srodstvu s vlasnicama Cocopata nema doslovno nikakve veze s ovim "otkazivanjem". Ono što je presudno je da vlasnice Cocopata nisu dobile halal-certifikat od sarajevske političke nacional-šovinističke čaršije, koja sije mržnju što je više i što je češće moguće.
Mržnja prema građanima BiH hrvatske i srpske nacionalnosti u prvom je redu namijenjena za unutarbošnjačku političku upotrebu. Jer kako bi drugačije jedan pijanac i intelektualno-moralni kepec, okružen isto tako intelektualno i moralno osakaćenim, ali zato mržnjom i šovinizmom nabijenim tipovima, poput Željka Komšića, njegovih pokrovitelja iz SDA i njegovih pobočnika razbacanim diljem bošnjačke internet sfere, mogao dobiti preko 200.000 "patriJotskih" glasova. U bilo kakvom, osim u terminalno bolesnom, društvu, tipovi poput Komšića ne bi mogli dobiti dovoljno glasova da vode mjesnu zajednicu, a kamoli da bivaju izabranima za člana Predsjedništva.
Njegovi glasovi izravan su proizvod antihrvatske kampanje koja godinama traje u bošnjačkoj javnosti. On je posljednje izbore dobio na pozivima na ubojstvo Dragana Čovića i silovanje Kolinde Grabar-Kitarović. Degutantno. Da oni koji su ga birali vrlo dobro znaju da glasuju samo kako bi načinili zlo građanima BiH hrvatske nacionalnosti moglo se vidjeti i na posljednjoj utakmici Premijer lige BiH na stadionu Grbavica gdje su se sastali domaćin Željezničar i novookrunjeni prvak BiH u nogometu HŠK Zrinjski. Naime, navijači Željezničara su, nemoćno gledajući kako Zrinjski dominira protiv njihovog tima, skandirali: "Bit će Željko opet predsjednik".
Nema tu, dakle, nikakvih nepoznanica. Ono što imamo na sceni je pokušaj potpune sotonizacije hrvatskog (i katoličkog) identiteta u BiH i to prvenstveno na dijelovima teritorija zemlje koje je u ratu "držala" bošnjačka Armija BiH.
Oni građani BiH hrvatske (ili srpske) nacionalnosti koji u Sarajevu neće biti otkazani su samo oni koji su od bošnjačke političke javnosti dobili politički, odnosno identitetski, "halal certifikat".
Najvažniji nositelj tog certifikata je upravo Željko Komšić, kao pokazni primjer kako bošnjačka javnost zamišlja "poštenog Hrvata". Tu je i njegov prezimenjak Ivo, pa potom Miro Lazović, Milan Dunović i još nekoliko imena. Nažalost, taj certifikat nosi i značajan broj bosanskih franjevaca koji su se potpuno otuđili od naroda koji ih je porodio.
Među svima njima posebno mjesto ima i Lana Prlić, SDP-ova "mlada" uzdanica, inače u krvnom srodstvu s također osuđenim ratnim zločincem Jadrankom Prlićem.
U tim i takvim okolnostima, zaista je teško očekivati bilo kakvu društvenu integraciju u sljedećim desetljećima. Upravo suprotno, svakim danom se sve više pokazuje kako je BiH doslovno nemoguća država i kako bi se uskoro ljude moglo početi i fizički protjerivati zbog njihovog imena ili političkih uvjerenja.
Zbog tih razloga je i nemoguće očekivati da će bošnjačka politika prihvatiti promjene Izbornog zakona u skladu s presudama Ustavnoga suda BiH i Europskog suda za ljudska prava. U toj nacionalnoj zajednici jednostavno se proizvodi previše mržnje kako bi se moglo prihvatiti svoje sugrađane hrvatske i srpske nacionalnosti kao ravnopravne građane, odnosno bošnjački identitet ne može prihvatiti ravnopravno postojanje hrvatskog i srpskog identiteta u BiH. Nije tu više ni riječ o bilo kakvom pojedinačnom zakonu, nego je jedostavno riječ o mržnju prema drugim identitetima.
Stoga će bošnjačka politička scena i dalje proizvoditi raznorazne Komšiće, Reufljagiće i slične sijače mržnje prema drugim identitetima sve dok je jednog dana državu Bosnu i Hercegovinu ne proguta mrak.
U međuvremenu, bizarni postupci poput ovog posljednjeg sestara Ramović postat će nam uobičajena i normalna stvar.
Dnevnik.ba