Legendarni vlak - Ćiro - bio je žila kucavica u južnoj i istočnoj Hercegovini. Danas Ćiro simbolizira put u budućnosti i ekonomsku revitalizaciju ovog kraja.
Uskotračna pruga u Hercegovina izgrađena je početkom 20. stoljeća, te je spajala Mostar s Dubrovnikom i Konavlima u Hrvatskoj. Prvi Ćiro prošao je ovom prugom 1901. godine. Ideja za revitalizacijom ove trase kao biciklističke staze stvorena je zajednički, s obje strane granice, u cilju očuvanja ove pruge kao povijesnog nasljeđa te razvijanja nove turističke ponude.
Pruga je služila ljudima, povezivala države, krajeve, narode i kulture. Narod je pruge zvao i štreke, a vlakove koje je vukla garava parnjača nazivao je gemišteri (mješoviti vlakovi), šnelcug (brzi vlakovi) i osobni (putnički vlakovi). Nadimak Ćiro nametnut je pred samo ukidanje uskotračnih pruga, ali u narodu je ostao i dan danas kao prepoznatljiv.
Naša prva odredišna stanica na ovom mini-turističkom obilasku Hercegovine bila je Počitelj, u kojemu nas je dočekao lokalni vodič. Osim prelijepog pogleda, uživali smo u pripovijedanju o gradu koje je povijesno naselje orijentalno-mediteranskog karaktera, a nalazi se u dolini Neretve. Počitelj je nastao u 15. stoljeću (mnogi kažu i znatno ranije), a već u 18. stoljeću u Počitelj dolazi vojska Austrougarske pokušavajući osvojiti grad.
Počitelj je jedna od najljepših kulturno-povijesnih cjelina u Bosni i Hercegovini, a uvršten je na UNESCO listu kulturne baština. Trenutno u Počitelju živi osam obitelji.
Za vrijeme Osmanlija Počitelj je imao razne trgovine, hamane, galerije. Zahvaljujući umjetniku Safetu Zecu likovna kolonija se vratila u Počitelj, na koju dolaze razni slikari iz cijelog svijeta. Počitelj je često opisivan kao grad kamena i vode. Pored toga često se spominje i bor koji je iz 15. stoljeća pored Pašine džamije.
Slijedeći Ćirinu stazu naša pustolovina se nastavila na nekropoli Radimlja, stećcima koji se nalaze na ulazu u Stolac. Nekropola Radimlja su najpoznatije nalazište stećaka u Hercegovini.
Nekropola Radimlja nalazi se tri kilometra zapadno od Stoca, uz cestu Stolac-Čapljina na lokalitetu Vidovo polje. Radimlja spada u najvrijednije spomenike srednjovjekovnog (mnogi kažu i antičkog) vremena u Bosni i Hercegovini. Vrijednosti koje ističu najpoznatiju nekropolu u sunčanoj Hercegovini su: brojnost primjeraka, raznovrsnost i zastupljenost svih osnovnih oblika, relativno visoka umjetnička kvaliteta izrade, bogatstvo plastičnih dekoracija, reljefnih predstava i natpisa koji spominju povijesne ličnosti te sama njena dostupnost i smještaj.
Nakon Radimlje uputili smo se u Vinariju Zadro u kojem nas je dočekala domaćica i vlasnica Zdravka Palameta. Vinarija Zadro nalazi se na Domanovićima nedaleko od Čapljine. Prvi podrum u vinariji Zadro nastao je 1959. godine. Vinariju Zadro krase veliki vinogradi, nagrade i priznanja, vina i šampanjci koje su vrhunske kvalitete. Zdravka nam je ispričala o vinariji, prvoj berbi koja je bila 1998. godine, sortama koje proizvode, ispričala nam je kako nastaje vino i šampanjac. Zdravka nas je povela u obilazak vinarije, pokazala je koliko su velike bačve u kojima vino stoji.
Osim obilaska kušaonice i vinskog podruma imali smo priliku kušati vino i šampanjac iz vinarije Zadro. A pored dobrog vina i šampanjca na stolu su se mogle pronaći i ostale delicije koje idu uz hercegovački kraj, a to su pršut i sir.
Poslije vinarije Zadro zaputili smo se u stari grad Stolac u kojem smo uživali na suncu uz šalicu kavu i kušali smo smokvaru koja je tradicionalno jelo u Hercegovini.
Iduća naša stanica za posjetiti je bila nekropola Boljuni, koji su jedni od najznačajnijih nalazišta stećaka u Bosni i Hercegovini. Boljuni se nalaze u selu Bjelavići koje je udaljeno 15 kilometara od Stoca. Nekropola u Boljunima je stavljena pod zaštitu kao spomenik kulture Bosne i Hercegovine 1971. godine, a proglašena je nacionalnim spomenikom 2002. godine. U okolici Boljuna ima tragova iz ilirskih vremena kao što su gradina i tumuli. Osim stećaka, u Boljunima imali smo priliku vidjetiprastari bunar u kojem i danas ima vode.
Osim nekropole Boljuni naš put se nastavio u Hutovo gdje smo upoznali Stanislava Vukorepa koji nam je pripovijedao o željezničkoj stanici u Hutovu. Željeznica je povezivala Hutovo, Gabelu i Hum, imali su pet kolosijeka. Zanimljiva činjenica koju je Stanislav ispričao je da su u prijašnje vrijeme stanovnici od Neuma do Primorja dolazili u Hutovo, jer tada je to bio jedini put da se stigne do određene lokacije.
Poslije posjete željezničke stanice, putovanje se nastavilo u Zavalu općini Ravno. U Zavali smo imali priliku upoznati domaćina restorana koji nas je ugostio i ponudio svoje specijalitete. Poslije Zavale u restoranu Gostionica, posjetili smo pećinu Vjetrenicu.
Vjetrenica se nalazi u Popovom polju u Ravnom, 300 metera istočno od Zavale. U Vjetrenici je bio vodič Davor Baković koji je odmah podijelio zaštitne kacige. Vjetrenica je duga 7.300 metara, a prosječna temperatura je 11 celzijevih stupnjeva. Od 2004. godine Vjetrenica je na popisu UNESCO-ovih najzaštićenijih kulturnih baština. Vjetrenica je poznata po svojoj čovječjoj ribic, biću koje je dugo oko 40 cm, a zanimljivost je da čovječja ribica može preživjeti čak nekoliko godina bez hrane.
Ovime ni blizu nisu iscrpljene kulturno-povijesne i prirodne zanimljivosti i turističke atrakcije Hercegovine. Naprotiv, ovo je samo jedan djelić mozaika koji čini Hercegovinu tako posebnom regijom koju svijet tek treba otkriti.
Dnevnik.ba