Kramarić glavom po sredini gola na Juranovićev ubačaj, Vlašićev bijeg na Lovrenovo prebacivanje ruske zadnje linije, Perišić na Juranovićev ubačaj između dva Brozovićeva udarca s distance, opet Perišić na Pašalićev ubačaj, Pašalić na Juranovićev ubačaj, Perišić nakon solo prodora, Petković na ubačaj aktivnog Juranovića...
Nabrojali smo samo neke od dvadesetak udaraca prema golu Safonova. Sve su to gosti preživjeli pa su - poput krave koje prolije svo mlijeko – sve prosuli nesretnim autogolom Kudryashova u 81. minuti. Ne može čovjek a da ne osjeti malo sažaljenja prema nesretnom braniču.
Prštalo od energije
Vatreni su utakmicu ušli maksimalno našpanani, nisu Rusima u prvih 30 minuta dozvolili da spoje dva dodavanja na Grbićevoj polovici. Lakoćom su, nošeni glasnim Poljudom i individualno superiorni, ulazili u posljednju trećinu, stvorivši sasvim dovoljan broj prilika da bi i sami ugurali loptu u suparničku mrežu. Na koncu su to učinili Rusi.
Najbolji kad je najvažnije
Hrvatska je strašno superiorna u odnosu na sve ostale reprezentacije u skupini i trebala je i ranije osigurati plasman. Ponovno se pokazalo da su Vatreni spremni dodati gas kad je najvažnije.
Mogli smo bez stresa
Kad pogledamo ovu utakmicu, logično je zapitati se zašto smo se uopće doveli u ovakvu situaciju. Uz ovakav angažman, bez ikakve sumnje, Vatreni bi se s gostovanja u Sloveniji i Rusiji vratili s puno više od jednog boda te danas ne bismo strepili do posljednje sekunde. Ipak, i ovo itekako ima svoju draž, slađe je kad se slavi malo kasnije...
Dnevnik.ba