Na startu u skupini pod vodstvom Miljana Miljanića ta Jugoslavija je odigrala 0-0, s time da je u posljednjim minutama Oblak iz Hajduka pogodio vratnicu. U drugoj utakmici Jugoslavija je dotukla Zair s 9-0, da bi daljnji plasman izborila u trećoj utakmici skupine protiv Škotske odigravši 1-1, piše Dnevno.hr.
Jugoslavija se tada našla u četvrtfinalnoj skupini sa Zapadnom Njemačkom, Švedskom i Poljskom. I sve te tri utakmice je izgubila.
No, najviše sumnji se otvorilo zbog utakmice protiv SR Njemačke koju je Jugoslavija izgubila s 2-0, glatko, kao da nije postojala na terenu. U feljtonu ‘nevjerojatnih sportskih događaja’, obradit ćemo tu temu…
Naime, puno dekada kasnije proširila se priča da je Josip Broz Tito “prodao” ovu utakmicu Zapadnoj Njemačkoj za 700 milijuna maraka duga koliko je Jugoslavija bila dužna zapadnonjemačkim bankama.
Savezu propao ugovor
Po kojim argumentima idu nositelji ove tvrdnje?
Najprije, nesloga među jugoslavenskim reprezentativcima poprimila je velike razmjere, jer su se igrači posvađali sa Savezom zbog neisplaćenih premija, kao što su se posvađali i s čelnicima Saveza koje će kopačke nositi. Svatko je nosio kopačke od svog sponzora, pa je Savezu propao sponzorski ugovor.
A samo 24 sata prije utakmice protiv Njemačke jugoslavenske reprezentativce posjetio je Josip Broz Tito. Koji nikad prije ni poslije nije posjetio Njemačku. Svima je bilo čudno zašto se Tito tako naglo pojavio među jugoslavenskim reprezentativcima.
Pričalo se da je Tito posjetio Njemačku kako bi Jugoslaviju oslobodio okova kredita od 700 milijuna maraka koji su pritiskali fiskalnu scenu tadašnje države.
Samo dan prije utakmice protiv Njemačke u Düsseldorfu Tito je došao u hotel “Park” kod jugoslavenske reprezentacije. A kako kredit potom nikad nije bio vraćen, a Jugoslavija je lagano legla protiv Zapadne Njemačke tako se proširila i priča o puštanju.
“Nakon poraza pukla je priča da je utakmica bila namještena, da smo je prodali za kredit koji nam je dao njemački kancelar, da je Njemačka kupila naslov svjetskog prvaka, da nikad nismo vratili tih 700 milijuna maraka… Ne znam, jednostavno nismo igrali dobro, a i iznutra smo bili truli”, riječi su tadašnjeg golmana Jugoslavije Envera Marića.
Marić ide i dalje te objašnjava što se sve zbivalo u reprezentaciji.
„Puma“ je nudila bogate ugovore ako promijenite kopačke, pa smo tako Dragan Džajić i ja dobili 20.000 maraka što smo obuli njihove kopačke. Zatim, premije za plasman na SP, koje su iznosile tada vrlo velikih 15.000 maraka, Savez nije htio isplatiti. Atmosfera je bila grozna, raspali smo se. tim se raspadao – otkrio je Marić.
Davno je Jovan Aćimović govorio:
“Titov dolazak je poremetio pripreme za utakmicu protiv Nijemaca. Da je bio netko drugi u posjeti to bi bilo neprihvatljivo, ali radilo se o Titu. Mi smo trebali imati uobičajene sate odmora i pripreme za utakmicu, ali kako se Tito pojavio tako smo morali stajati u špaliru, umarati se i čekati. Gomila Titovih poltrona motala se oko nas, dosađivala nam. Zapravo, nikoga nije bilo briga za reprezentaciju”, ustvrdio je Aćimović.
I završio:
“Tito se pojavio na trenutak, pozdravio nas nakon sve gungule i otišao. A mi izgubili utakmicu”!
U tamnim kutevima gostionica ljudi su se, oni malo hrabriji, podsmjehivali ovim pričama. Mnogi su u nju vjerovali, drugi nisu. Čak je izmišljen i stih “Druže Tito nešto bi te pito – zašto si se po Njemačkoj skitao”. I tko bi prijavio verbalnog delinkventa s tim stihom – znalo bi mu se”.
Odmah je poslan na “hlađenje”!
Dnevnik.ba