Ma napokon! Baš sam sretan. Tri sam se puta ozlijedio i nisam mogao igrati za Hrvatsku, sad napokon. I da dobijemo ove dvije utakmice i odemo na Euro.
Marco Pašalić nije novo ime na popisu hrvatske reprezentacije, ali je novo lice među "vatrenima". Ovaj put malima, mladima. Momak rođen u Karlsruheu vrlo dobro govori hrvatski i probija se u drugoj momčadi dortmundske Borussije. Napadač je.
- Što donosim Hrvatskoj? Prije svega sam jako sretan i ponosan što ću igrati za Hrvatsku. Bio sam na stadionu kao navijač i St. Etienneu 2016. (na Euru, nap. a.) i 2018. Velik ponos i čast. Najviše mogu doprinijeti u ofenzivi, driblam, zabijam, ali i defenzivno sve što mogu što treba - rekao je za 24sata.hr.
Dobro, a je li ga i Njemačka zvala?
- Ovaj put ne, ali prije par godina jest. Ali nije bilo šanse, odmah sam odlučio da ću igrati za Hrvatsku jer srce mi kuca hrvatski.
Često za nogometaše kažu da su prošli težak, trnovit put do uspjeha. Ali jako rijetki su do reprezentacije došli preko - bauštele! Doslovno.
- Da, radio kod brata u tvrtki dvije godine jer u školi baš nije išlo. Otišao sam na bauštelu da vidim i drugu stranu i kako je teško zaraditi novac.
Pa što je sve radio?
- Sve što oni nisu htjeli! Nosio beton, smeće, krečio...
Jednom je u natjecateljskoj utakmici nastupio za prvu momčad Borussije, ali odmah protiv Bayerna.
- Uh, najljepši osjećaj koji možeš zamisliti, i još tako mlad. Sad mi je cilj vratiti se tamo, u prvu momčad.
Dres s te utakmice čuva ili ga je razmijenio s nekom Bayernovom zvijezdom?
- Čuvam ga.
Je li bila opcija odlaska na posudbu?
- Ne jer devet mjeseci nisam igrao zbog ozljede, a u Dortmundu me vole i čekaju me.
Ali druga momčad igra u trećoj ligi. Koja je to uopće razina nogometa?
- Teško, tvrdo, nije lijep nogomet, ulaze na kosti i možeš se ozlijediti. Ali, i kroz to moraš proći, odigraj i pokaži se.
Bi li došao u HNL?
- Zašto ne!
A gdje? Za koga se navija u obitelji Pašalić?
- Haha ni za koga, za Hrvatsku.
Koliko je u kontaktu s Bišćanom?
- Sad se nisam čuo s njim nego s tajnikom Tomaškom, ali prošle godine kad sam došao na okupljanje sam sjeo i porazgovarao s Bišćanom, da se upoznamo.
Lani je igrao jako malo. Što se sve dogodilo?
- Pukao mi je ligament na nozi i šest mjeseci sam pauzirao. I onda u prvoj minuti prve utakmice kad sam se vratio tri puta mi je iskočilo rame! Pa sam i to operirao i još pet mjeseci me nije bilo. Sad sam napokon u redu.
Dnevnik.ba