Svijet je uspio provući se kroz veći dio 2017. godine bez kataklizmičnog sukoba velikih sila. U nekim dijelovima svijeta (prije svega u Siriji) napetosti su značajno smanjene. U drugim je, već ionako teška situacija postala još napetija, ocijenjuje taj američki dvotjednik, piše Hrvatski Medijski Servis.
Kako se ocijenjuje u tekstu Roberta Farlija, pet kriza koje bi velike sile mogle dovesti u sukob tijekom 2018. godine su Sjeverna Koreja, Tajvan, Ukrajina, južno krilo NATO-a i Persijski zaljev.
Sjeverna Koreja je, nesumnjivo, najopasnija vanjskopolitička kriza s kojom se svijet danas suočava. Uspjeh Pjongjanga u razvijanju balističkih raketa, kombiniran s diplomatskim neiskustvom Trumpove administracije, stvorio je izvanredno opasnu situaciju.
Sjeverna Koreja
Sjeverna Koreja je, iznova izvodeći raketne probe i nuklearne testove proteklog desetljeća, pokazala da nije sklona urušiti se pred američkim pritiskom. SAD su odgovorile diplomatskom nedoslijednošću, pošto su visoki dužnosnici često davali suprostavljene izjave u roku od nekoliko sati.
Situaciju kompliciraju to što i Sjeverna Koreja i SAD imaju preventivne planove – SAD uništiti sjevernokorejske komunikacije i instalacije prije nego što rakete budu lansirane, a Sjeverna Koreja takvu sudbinu izbjeći. Takva situacija mogla bi lako dovesti do pogrešnih procijena bilo koje strane i do potencijalog rata u koji bi mogli biti uvučeni Japan i Kina.
Tajvan
Što se tiče Tajvana, The National Interest ocijenjuje da nedavne agresivne izjave kineskih vojnih i diplomatskih lidera nagoviještavaju da barem neki u Pekingu vjeruju da se vojna ravnoteža pomjerila u njihovu korist. Takvo opažanje je govoto sigurno preuranjeno i ne dijeli ga cijelo vodstvo NR Kine, ali je, ipak, opasno. Kina je, takođe, pojačala vojnu aktivnost u regiji iako, uzevši u obzir njen rastući vojni profil, to važi za skoro svaku regiju na njenim granicama.
SAD su odgovorile smirenošću, osuđujući kineske korake i najavljujući krupne prodaje oružja Tajvanu. Trumpova administarcija je, međutim, zamutila diplomatske vode svojim konfuznim stavom o Sjevernoj Koreji, koji je uključivao i poziv Kini da pojača sankcije prema Pjongjangu. U odnosima Pekinga i Washingtona, koji zahtijevaju predviljivost i pažljivu diplomaciju, značajni igrači u Kini i SAD izgleda da su spremni prihvatiti neizvijesnost, što bi moglo dovesti do razornog sukoba.
Ukrajina
Situacija u Ukrajini ostaje napeta, gdje vlada krhki prekid vatre na istoku zemlje, piše The National Interest. U samom Kijevu, prosvjedi i bizarna saga s bivšim gruzijskim predsjednikom Mihailom Sakašvilijem pokrenula je pitanja o stabilnosti vlade.
Sukob bi mogao izbiti na više načina. Kolaps ukrajinske vlade, koji bi bi u teoriji bio koristan za Moskvu, mogao bi dovesti do nestabilnosti i nasilja. Snage bliske Moskvi mogle bi se osjetiti ojačanim, a sam Vladimir Putin mogao bi vidjeti priliku da zauzeme veći dio Ukrajine. S druge strane, kolaps vlade u Kijevu mogao bi na vlast dovesti krajnje desničare, što bi samo dolilo ulje na vatru sukoba u istočnoj Ukrajini.
Iako je Trumpova administracija odustala od mlake podrške koji je Kijevu pružao Barack Obama, ozbiljan ruski vojni upad u Ukrajinu, zaprijetio bi uvlačenjem Europe i SAD u sukob s Rusijom.
Južno krilo NATO-a
Kada se radi o južnom krilu NATO-a, ocijenjuje The National Interest, odnosi između SAD i Turske su praktično urušeni protekle godine, dok su se Ankara i Moskva značajno približile. Tursko otuđenje od Europske unije i SAD, simbolizirano kupovinom ruskog oružja, moglo bi voditi ka značajnoj promjeni u regionalnom odnosu snaga.
The National Interest ističe da Turska, Rusija i SAD ne vide rat kao razuman način za riješenje te nove diplomatske situacije. Ali Turska je izuzetno značajna zemlja i njen stav utječe na ishod događaja u Siriji, Iraku, Iranu, na Balkanu i Kavkazu. Pomjeranje turske diplomatske orjentacije moglo bi imati nepredvidljive posljedice duž njenih granica, posebno kada se radi o kurdskim aspiracijama za stvaranje države, a moglo bi utjecati na spor u Nagorno Karabahu. Takav razvoj događaja mogao bi imati posljedica po način na koji države jugoistočne Europe razmišljaju o svojoj privrženosti NATO-u. To bi moglo učiniti da bilo Moskva, bilo Washhington, pogrešno procijene snagu svojih karata.
Zaljev
Osvrćući se na Zaljev, The National Interest ukazuje da je na Srednjem istoku gotovo uvijek postojalo sjeme sukoba velikih sila, iako to sjeme rijetko daje plod. Dok se građanski rat u Siriji vuče ka završetku, pažnja se skreće na konfrontaciju između Irana i Saudijske Arabije. Rijad i dalje izgleda lak na oružju, i sklon svuda vidjeti umiješane ruke Teherana. Iran, sa svoje strane, nastavlja širiti svoj utjecaj u Iraku, Siriji i drugdje.
Trumpova administacija je, pak, uglavnom prihvatila pobjedu Assadovog režima u Siriji, i preokreće svoje napore na suprostavljanje Iranu u regiji. To je uključilo i davanje blanko čeka Saudijskoj Arabiji u Jemenu i na drugim mjestima, što bi moglo lako dovesti do pretjerane samouvjerenosti u Rijadu.
Bi li Rijad i Teheran mogli suzbiti svoj rat? Rat je izbijao u Zaljevu i ranije bez uključivanja ostatka svijeta, ali Rijad je pokazao jasnu spremnost izgraditi diplomatsku i vojnu koaliciju protiv Irana, možda i dotle da u nju uključi Izrael. S Rusijom koja ponovo potvrđuje svoj položaj u regiji, vrlo je lako zamisliti sukob velikih sila.
Ocijenjujući da neizvijesnost koju je stvorila Trumpova administracija nije pružila mogućnost drugim državama da nastupe, The National Interest zaključuje da se njome povećava mogućnost pogrešnih procjena u kriznim i nekriznim situacijama.
Nadajmo se da će Trumpov vanjskopolitički tim, dok se formira i sazrijeva, razviti doslijedniji pristup diplomaciji koji će umanjiti prijetnju koju predstavljaju neke od tih kriza, zaključuje analizu The National Interest.
Dnevnik.ba