“Jesmo li radnopravne?” – pitanje je i s ovogodišnjeg marša u povodu Dana žena koji su organizirale nevladine organizacije u Banjoj Luci.
Kažu da je poruka koju šalju identična prošlogodišnjoj, jer se gotovo ništa nije promijenilo u položaju i pravima žena u BiH.
Naveli si da žene i dalje čine najveći broj ekonomski neaktivnih osoba u BiH, dok istovremeno nose najveći teret brige o obitelji i najranjivijim kategorijama stanovništva.
- I dalje su manje plaćene od muškaraca u BiH, s limitiranim mogućnostima za profesionalno usavršavanje i građenje karijere te simbolično participiraju u izvršnoj vlasti i upravnim odborima javnih poduzeća - kazala je novinarima Milica Pralica iz organizacije "Oštra Nula", prenosi Fena.
Nijedna žena s invaliditetom nije zastupnica u entitetskim parlamentima i Parlamentarnoj skupštini BiH, niti se nalaze na čelu neke javne institucije.
Žene žrtve ratnog zločina silovanja i torture ni 23 godine poslije rata ne mogu, u većini slučajeva, da ostvare pravo na odštetu i nisu oslobođene plaćanja troškova sudskih parničnih postupaka.
I dalje su izložene svim oblicima rodno zasnovanog nasilja koje se kontinuirano promatra kao djelo manje društvene opasnosti, za koje sudovi po pravilu izriču uvjetne osude i novčane kazne.
Među brojnim transparentima bio je i onaj kojim žene poručuju: "Nećemo da rađamo jeftinu radnu snagu"!
Okupljanje i šetnju ulicama Banje Luke organizirale su nevladine organizacije Helsinški parlament građana, Udruženje "Oštra Nula", Fondacija Udružene žene, BASOC, Centar za mlade KVART, Banjalučki centar za ljudska prava, Inicijativa Građanke za ustavne promjene, Centar za životnu sredinu i Udruženje žena sa invaliditetom "Nika".
Dnevnik.ba