FOJNICA: Treba doći i vidjeti

plaćeno krvlju fratara

FOJNICA: Treba doći i vidjeti

lis 26, 2017
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Uz sve svoje svećeničke i redovničke dužnosti, franjevci u Fojnici bavili su se i odgojem mladeži spremajući ih za svećenički život. Trebalo ih je naučiti čitati i pisati, povijest Bosne, povijest Reda, povijest Crk­ve, a i mladići su trebali uvidjeti odgovara li im takav način život. Za to je trebalo nabaviti i knjiga i "školskog materijala" i to su počeci formiranja današnje bogate knjižnice starih knjiga u samostanu

U Fojnici su održavani važni sastanci franjevačke zajednice, kapituli, duhovne vježbe, izdavani su i primani važni dokumenti i uredno se čuvali, pisane su matice kršenih, vjenčanih i umrlih i tako se formirao vrijedni arhiv. Ovdje su stanovali i biskupi, apostolski vikari koji su bili rodom iz Fojnice. Oni su se brinuli oko uređenja crk­ve, oltara, misnog posuđa i ruha. Njihova ostavština je važna za našu povijest i današnji naš muzej. Kad su naše škole prešle u ruke državnih vlasti, fratri su se i dalje brinuli da đaci imaju školsku lektiru i tako je nastala bogata biblioteka koju nazivamo "novijih knjiga" za razliku "starih".

Tu je, također, zbirka oružja, minerala, starog novca, poštanskih markica, starih fotografija, zemljopisnih karata i atlasa. Muzej je vrelo bogatstva prošlosti svijeta, Europe, BiH, Katoličke crk­ve i drugih vjera. Današnja muzejska i arhivska građa skupljana je spontano i iz životnih potreba fratara. Fojnički fratri pastorizirali su lijevu obalu rijeke Bosne sve do Save, potom banjalučki i bihaćki kraj, livanjski i duvanjski i ramski, jajački te današnju srednju Bosnu. To je razlog što se iz svih ovih krajeva mogu naći predmeti u našem muzeju.

JNA sve do 1959.

Uvijek je bilo poteškoća oko prostora za smještaj muzeja i biblioteke i stručnog osoblja koje će voditi ove poslove. U Drugom svjetskom ratu fratri su izgradili novo krilo samostana i kad je rat završenu taj dio se uselila JNA (vojska) i tu su ostali sve do 1959, a mnoge protjerane časne sestre iz Sarajeva našle su utočište u samostanu u Fojnici. Kad se vojska iselila, fratri su obnovili te prostorije i uselili se. U starom dijelu su formirali modernu biblioteku, muzej, arhiv i sobu sa slikama Gabrijela Jurkića i drugim umjetninama.

Stari samostan, građen 1863. bio je dotrajao i prijetila je stvarna opasnost da sve propadne u podrum. Prije 15 godina fratri su zbog toga odlučili tu zgradu renovirati. Kada su počeli, vidjelo se da se nema što renovirati. Stoga su prema savjetu stručnjaka sve porušili do temelja i izgradili novu zgradu. Poslije osam godina radova započelo je vraćanje biblioteke i nekih muzejskih predmeta u zgradu i tako su otpočela parcijalna otvaranja muzeja i mogućnost primanja prvih posjetitelja. Poslove su financirali fojnički katolici, Vlada Federacije BiH, organizirani donatori, Elektroprivreda BiH, a najviše Vlada Republike Hrvatske i još neke organizacije. Najviše i najkvalitetnije na unutarnjem uređenju uradilo se od 2010. do 2014. pod rukovodstvom stručnih djelatnika Zemaljskog muzeja iz Sarajeva. Završetak radova bio je u svibnju 2014. kada je muzej otvoren za posjetitelje.

Drugarici se muzej "svidijo"

Fojnički fratri imali su smisla za kulturu i umjetnost. Odatle samostan ima najstariju umjetničku sliku u povijesti umjetnosti BiH, iz 1328. Djelo je to nepoznatog autora, a radi se o slici na drvenoj podlozi, vazi s cvijećem, rađenoj u tehnici tempere.

Nadalje, imamo jedan cijeli kat kao galeriju umjetnina. Tu je soba našeg slikara Gabriela Jurkića u kojoj su izložena 82 njegova djela. Marko Bagarić, rodom iz ovih krajeva, nekadašnji franjevac, umjetnički kolekcionar, darovao nam je 50 djela njemačkih slikara iz bivšeg DDR-a te 100 svojih radova. U jednom dijelu galerije su slike Amire Hadžimejlić, zagrebačke umjetnice, rodom iz Fojnice i slike Miroslava Bilaća.

Soba starih baroknih slikara sa sakralnim temama posebno je dragocjena. Još su zastupljeni slikari: Petar Tiješić, Vilko Gecan, Roman Petrović, Slavko Šohaj, Ljubo Lah, Affan Ramić, Lacković, Ivo Dulčić, Mirko Jerković, Ankica Oprešnik, Milan Kerac, Vlatko Blažanović, Josip Biffel, Đuro Pulitika, Mario Mikulić, Ismet Mujezinović, Virgilije Nevjestić i drugi. Donatori su fojnički fratri i prijatelji fojničkih fratara kao npr. dr. Dubravka Šenda, Raif Dizdarević, Ivo Komšić, Mijat Tuka, Božana Banduka…

Za posjetitelje muzeja može se kazati da su iz cijeloga svijeta, svih vjera i nacija, uzrasta i životnih i drugih orijentacija. Vodimo i Knjigu utisaka u kojoj posjetitelji izraze svoje dojmove i mahom su pozitivni i puni udivljenja. Ova Knjiga se vodi već dugo godina, ima više svezaka i bit će zanimljiva kad je jednog dana objavimo. Npr. kad je ovdje bila Titova žena Jovanka onda je napisala da joj se muzej veoma "svidijo". Iako je muzej u Fojnici punim kapacitetom počeo raditi tek u lipnju 2014, do kraja godine posjetilo ga je oko 12.000 posjetitelja iz 40 različitih zemalja.

Sačuvano plaćeno krvlju fratara

Reumal u Fojnici veliko je banjsko lječilište i mnogi korisnici Reumala i njihovi prijatelji koji im dođu u posjetu ne mogu odoljeti da ne vide ovaj "grad na gori". Dolaze, također,  učenici i  studenti iz svih krajeva BiH, potom razni istraživači kojima je naš arhiv zanimljiv. Turisti iz Turske su jako zanimljivi: oni samo traže vidjeti Ahdnamu, sultana, fra Anđelov plast i odoše.

Na raznim seminarima sam naučio da muzeji trebaju imati i odgojnu ulogu, a kod nas u BiH i pomirljivu ulogu. Kod nas je to stvarno, mogu kazati, na prvom mjestu. Kad dođu muslimanska djeca onda su šutljivi i nepovjerljivi, no čim vide stari časni Kur'an, pa sultana, pa Ahdnamu, pa Bibliju na arapskom jeziku, pa slike starih fratara s brkovima i fesovima na glavi, osmijeh im se vraća na lica i onda su znatiželjni i za druge izloške i radosni odu. Pravoslavci kad vide ikone anđela i svetitelja, mnoge srpske enciklopedije i druga izdanja na ćirilici, umjetničke slike slikara iz Vojvodine, bude im lijepo što žive u BiH. A katolici, sa simpatijama promatraju starine i običaje življenja svojih susjeda, a na svoje su posebno ponosni i kad vide da su katolički korijeni preduboki u Bosni i da se ne mogu iščupati, onda je odluka ostati na svome, još  čvršća! Kad liječnici vide kolege fratre kao svoje preteče i zavire u fratarske ljekaruše, bude im lijepo.

Nedavno smo organizirali "taktilnu izložbu" za osobe s invaliditetom. Bilo je opće veselje ovih osoba. Sami su mogli čitati knjige za slijepe. a neki su čitali osjetima kako izgleda Gospa rađena u mozaiku. Jednako tako, mogli su doživjeti stare telefone, narodne vezove, sablju krivošiju, pegle kojima smo hlače peglali "na peglu". Poželjeli su opet doći.

Bude ovdje i nezgodnih situacija. Na primjer kada posjetitelji sve ovo vide, puni oduševljenja, a nakon što su saznali kako su se siledžije ponašali u prošlom ratu i kako su sve uništavali, onda pitaju: pa kako ste ovo sve sačuvali?! Moram im istinito odgovoriti: ovo je sačuvano i plaćeno krvlju starješina ovog samostana! Naime, 1993. u samostanu su ubijeni gvardijan fra Nikica Miličević, mladić i vikar fra Leon Migić, u zrelim godinama. A voljeli su svoju Bosnu! Poslije toga muslimanska policija je stanovala u samostanu sve do 2003. godine. I tako je to sačuvano! I na kraju: treba doći i vidjeti! Vidimo se!

Posjeti i razgledanje:
Utorak-subota (9-12h i 14-18h)
U drugim terminima po dogovoru s gvardijanom

Kontakt:
tel. 030 832 081 (samostan), tel. 030 802 184 (fra Janko Ljubos, kustos)
e-pošta:[email protected]
www.fojnica-samostan.com

Izvor:
Svjetlo riječi

Dnevniik.ba

Tagovi: