Najbolje to pokazuje zanimljiva situacija u kojoj se nalaze omladinski pogoni Hrvatskog ženskog rukometnog kluba Kiseljak i Taekwondo kluba Kiseljak koji u sportskoj dvorani Kiseljak treniraju – istovremeno!
Razgraničenje na sredini
Bratski (i sestrinski) dijeleći zajednički prostor, mlade rukometašice i taekwandoisti istovremeno izvode svoje vježbe poštojući „liniju razdvajanja“ na sredini dvorane!
Počinje trening.
Mlade rukometašice, od trogodišnjakinja pa do tinejdžerica, uzimaju lopte i dodaju jedna drugoj. Plimpaju lopte, trče s njima, skaču, zabijaju golove u praznu mrežu.
S drugog kraja dvorane japanski urlici. Taekwondoisti šakama udaraju zrak i ispuhuju karakteristične krikove. I kod njih najmanji član jedva toji na nogama koliko je mali. Svi su poredani po visini do najvišeg, također tinejdžera.
Trener Željko Tešić ih proziva. Dobar odaziv. Na treningu ih je oko trideset.
Nešo bolji odaziv je kod Nikoline Komšić, trenerice rukometašica.
„Imam oko 50 djece u klubu, ali nikad ne dođu sve. U pravilu bude između 35 i 40 djevojčica“.
Na kraju dvorane su i dva dječaka koja ne pripadaju nikom. Penju se konop, guraju i tuku. Ne smetaju nikom. Jedan od njih je sin trenerice koji se nekad priključi rukometašicama, nekad taekwondoistima, a nekad jednostavno pravi probleme svima.
Majka je ipak zadovoljna
„Dobar je, sluša“.
Dva kluba su se navikla dijeliti dvoranu. Termina nema dovoljno pa su prisiljeni na kompromise. Iako, smetaju jedni drugima...
„Nekad naša lopta preleti njima pa se žale. Vrate loptu, ali negoduju. Što da radimo, takav je rukomet...“
Kao i u politici, i ovdje ima „transfera“. Tako je jedna djevojčica iz rukometa prešla u taekwondo. Sada je u drugom taboru. Događa se.
Trenerica Komšić kaže da joj je najveći problem za veće djevojčice koje moraju trenirati na tribinama. I zaista, dok je manja dvorana krcata djecom, veće djevojčice trče među klupama tribina, bez lopte.
Omladinski klubovi
Kiseljak ima tri sportska kolektiva koja treniraju djecu. Pored spomenutih rukometašica i taekwondoista, tu je i škola nogometa. Pored njih, u Kiseljaku djeluje i muški rukometni i košarkaški klub. Svi oni, osim nogometaša, trebaju sportsku dvoranu, kako za treninge tako i za utakmice.
A dvorana je napravljena za potrebe dvije srednje škole koje je koriste prijepodne.
Zbog toga dolazi do deficita vremena u dvorani koja je tako ispunjena non – stop.
Iako hendikep, klubovi se nekako slažu – u vremenu i prostoru.
Rukometašice imaju četiri „pogona“ – Seniorke, kadetkinje, juniorke i mini rukomet. Seniorke nastupaju u ligi Herceg Bosne a ostale djevojčice uglavnom odmjeraju snage sa rukometašicama Visokog i Hadžića. Inače, ova dva mjesta pored Kiseljaka imaju najjaču školu ženskog rukometa.
Osnivač HŽRK Kiseljak Nikica Komšić, inače Nikolinin otac i neobičan sportski entuzijast, kaže da mu pomažu sve razine vlasti kojima se obratio.
„Nisu to velika sredstva. Kanton nam pomaže, općina plati prijevoz, imamo besplatnu dvoranu za utakmice i treninge. Nekako smo skupili i za akontaciju od 1500 KM. Pokrijemo troškove i to je to. Bitno je da se djeca bave sportom“
Rukometašice su posebno ponosne i na činjenicu da su im se nedavno pridružile i dvije djevojčice iz Tušnjića u općini Visoko.
„Istina, Tušnjići su pet minuta udaljeni od Kiseljaka, ali ipak je lijepo što su došle nama a ne u „konkurentsko“ Visoko.“ Uz osmjeh govori trenerica Nikolina.
Jednu sezonu klub je igrao i u prvoj federalnoj ligi, ali ispostavilo se kao prevelik zalogaj.
No, za ligu će lako. Samo da je prostora, bar toliko da djevojčice ne moraju trčati među klupama tribina.
Dnevnik.ba