Mostarski Zrinjski odigrao je za povijest. U subotu, 05. svibnja, treći put zaredom osvojili su Plemići titulu "prvaka šugave zemlje" kako imaju običaj reći njihovi navijači.
Ovakvi podvizi u europskom nogometu događaju se samo najboljim ekipama i istinskim dominatorima u matičnim ligama, klubovima poput Barcelone, Juventusa, Bayerna.
Zagrebački Dinamo osvajao je HNL desetak puta zaredom, no ono što Zrinjski ima, Dinamu nedostaje, a to je navijačka potpora na domaćem terenu.
Čovićev režimski klub
Naravno, kad živite i djelujete u BiH svaki vaš uspjeh, bilo da je kolektivni ili individualni, netko će pripisati političkom backgroundu. Tako pojedini opozicionari u Hrvata u (Bi)H vole reći kako je Zrinjski Čovićev režimski klub.
Dragan Čović jedna je od najvećih kontroverzi u javnom diskursu u bh. Hrvata. Oni koji ga drže krivcem za neuspjehe politike u bh. Hrvata spremni su mu pripisati gotovo sve. Naravno, propustima i lošom politikom HDZ-a BiH nikome se ne da ozbiljno baviti pa se sve optužbe koje se ‘pakuju‘ šefu HDZ-a BiH svode na istih nekoliko teza.
Uz te uobičajene teze, pojedinci nerijetko skrenu i u domenu teorije zavjere.
Tako možete čuti što je sve Čovićevo, a sudeći po onome što čujete, Čovićevo je svašta. Njegova je ‘Premier‘ kladionica, njegovo je ‘Central osiguranje‘ i ‘Logos centar Mostar‘, većina privatnih doktorskih ordinacija, Čovićeva je i ona i ova tvrtka, ljudi na Sveučilištu u Mostaru su Čovićevi, nekad je i cijelo Sveučilište njegovo...
Čovićev je i Igor Krezić, vlasnik NSofta, jedne od najbržerastućih tvrtki u Hercegovini ikad! Krezić je, tvrde dobro upućeni oponenti Dragana Čovića, nećak od Vjekoslava Bevande, a Bevanda je Čovićev čovjek...
Naravno da Krezić i Bevanda nemaju nikakve rodbinske veze, naravno da su to gluposti i naravno da je i sam Krezić nekoliko puta to demantirao. Ono što žalosti je činjenica da se nikakvi uspjesi u našem društvu ne mogu vrednovati i da ljubomorni ljudi u svemu vide mračnu nevidljivu ruku koja stvari gura naprijed.
Tako je i sa Zrinjskim. Povod tim pričama koje se najviše mogu čuti u Hercegovini je prošlogodišnja odluka JP Elektroprivreda HZ HB da se Zrinjskom dodijeli 200.000 KM dok je, primjerice, NK Široki Brijeg dobio četverostruko manje. Automatski, ta cifra (između ostalog) potaknula je pojedince da stvore teoriju o Zrinjskom kao o Čovićevom klubu koji kontroliraju on i njegova stranka osobno.
Ma to je sve kupljeno...
Spomenete li takvima sportske uspjehe Zrinjskog, isti se pokušavaju diskreditirati tako što se odmah kaže kako je to sve kupljeno. Pa ako se već tako kupuje, kako to da kolektivi poput Željezničara i Sarajeva ne mogu kupiti titulu, a bogatiji su od Zrinjskog? Tko i gdje prodaje te titule da se već sad organiziraju oni koji vole GOŠK, skupe lovu pa kupe titulu?!
Nije omiljen
Ovakve priče nije teško razumjeti, ali je opet neobično kako netko može vjerovati u iste. HDZ BiH godinama vlada u većinskim hrvatskim mjestima, a sveukupna situacija je loša. Iako nisu sami krivi za sve, za neke situacije su i više nego krivi, stoga je animozitet prema Čoviću razumljiv. Ipak, nerazumljivo je to što se ne aktiviraju više oni koji Čovića toliko žele rušiti.
Ako vam neka politička persona ide na živce i ako smatrate da griješi, je li logičnije energiju usmjeriti na jednu vrstu političkog aktivizma, da tako pokušate ‘prodrmati‘ stvari, ili na izmišljanje priča o tome kako je sve Čovićevo? I ono što jest i što nije.
Zrinjski je ostvario zavidan uspjeh. Ako se kao narod svako malo u političkom smislu ujedinjujemo i okrupnjujemo radi majorizacije i preglasavanja, u sportskom smislu ne trebamo to radit. Imamo samo u nogometu nekoliko klubova, tu je Široki koji je uvijek u vrhu te još minimalno dva kluba s ‘h‘ predznakom za koja možemo navijati.
Zrinjskog ne treba pretjerano uzdizati i praviti od njega neku vrstu nacionalnog sportskog lidera u Hrvata u BiH, ipak, htjeli vi ili ne, Zrinjski to jest. Osvajanje treće titule "prvaka šugave zemlje" zaslužuje jedan izraz poštovanja i takav klub neumjesno je nazivati režimskim Čovićevim klubom.
Ako ne vjerujete, pitajte Bevandinog nećaka.
Dnevnik.ba