Igor Peternel, potpredsjednik Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava poznat kao kritičar medija i dijela hrvatske ljevice u svom „urbi et orbi“ obraćanju prokomentirao je aktualne političke događaje u Hrvatskoj i bio žestok prema nekim liberalima:
„Ustaše marširaju, pa što onda? Njihova sramota, a ne kolektivna. I u Njemačkoj ima toga. Provokacija kao i slavljenje krvavih totalitarnih diktatura.“ - referira se tako Peternel na nedavno marširanje autohtonih HSP-ovaca po Zagrebu uspoređujući ih s komunističkim obilježavanjima i slavljenjima lika i djela Josipa Broza Tita u Kumrovcu.
Pravo na iznošenje mišljenja iznad svega
„Postoje ljudi koji žele zabraniti pobačaj, postoje i u politici. Neka ima, legitimno. Kvalitetna rasprava je dobra stvar.“ - nastavljaja Peternel i staje u obranu onih koji bi zabranjivali pobačaj.
„Ima ljudi koji nisu za prava LGBT! Također legitimno! "Liberali" koji bi zabranjivali i ograničavali slobode moraju shvatiti da su slobodna rasprava o svemu i pluralizam sastavni dio demokracije kojoj navodno teže.“ - završava Peternel obraćanje navodnim liberalima, kako ih sam zove.
U izjavi za Dnevnik.ba Peternel kaže da se protivi svim zabranama koje izazvaju kontraefekte bunta.
"Osobno se protivim onome što se dogodilo u Zagrebu, no protivim se i svim zabranama koje izazivaju kontraefekt bunta".
Na pitanje o pravima i osporavateljima gay prava ističe:
„Svi pogledi čine pluralno društvo, o svemu se može i mora razgovarati. Ima ljudi koji nisu oduševljeni izjednačavanjem prava homo i heteroseksualnih zajednica, ne podržavaju način njihove borbe za svoja prava. Nisam jedan od njih, uvijek sam se zalagao za prava LGTB, ali inzistiram da društvo bude tolerantno i da svi mogu govoriti i misliti što žele. Pogotovo u javnom prostoru“. Iako, po izjavama često pluralan, demokratski nastrojen i otvoren, Peternel redovito dobije etiketu fašiste od pojedinih medija u Hrvatskoj, dok je, s druge strane, čest gost kod Velimira Bujanca, iako brani gay populaciju.
Prva LGBTIQ udruga u Hercegovini
Povodom ovog razgovora s Peternelom, odlučili smo istražiti i kakvo je stanje s pravima LGBT populacijom u Bosni i Hercegovini. Posebno Hercegovini.
Za Dnevnik.ba o tome smo razgovarali s Ines Pušić, predsjednicom udruge Liberta Mo iz Mostara, prve LGBT udruge u Hercegovini.
„Udruženje LibertaMo je nevladino udruženje koje se bavi jačanjem i zagovaranjem prava LGBTIQ osoba, kao i prava žena kroz feminističku teoriju i praksu. Trenutno smo jedina udruga u Mostaru i Hercegovini koja javno progovara i zagovara prava LGBTIQ osoba.“ – započinje Ines.
„Udruženje neformalno postoji od 2013. godine, a formalno kao registrirana udruga na državnoj razini od 2015. godine. Naš dosadašnji rad većinom se ogleda u radu sa pripadnicima LGBTIQ populacije, kako mi LGBTIQ rječnikom kažemo „problemima zajednice“. Naš prvotni cilj je ojačati zajednicu kako u Mostaru, tako u Bosni i Hercegovini, pružiti „ruku“ većinom mlađoj populaciji našega grada, kako bismo ih ohrabrili, laički rečeno, da budu ono što jesu.“
Najpoznatija dosadašnja akcija udruge široj javnosti je bila kad su na Starom mostu objesili zastavu duginih boja. Istina, pod okriljem noći (op.ur.)
"Želimo biti oslonac LGBTIQ mladeži ovoga grada, da znaju kako nisu sami, te da se imaju kome obratiti i porazgovarati s nekim o stvarima s kojima se susreću, prilikom spoznaje svojih identiteta." - smatra Pušićeva
„LibertaMo nije isključivo udruženje za LGBTIQ osobe, nego i heteroseksualne osobe kojih ima mnogo, koji su tu u udruzi kao članovi/ce, volonteri/ke, te nam pružaju svakodnevnu podršku i desno su krilo u našoj borbi.“ – dodaje Ines i poziva i one desno orijentirane da se pridruže udruzi.
Težak položaj LGBTIQ populacije
„Biti LGBTIQ osoba danas nije nimalo lagano, posebno ne u nosanskohercegovačkom društvu koje je prožeto podjelama prvenstveno na nacionalnoj, vjerskoj i svakoj drugoj razini. I onda uz sve te podjele postoje još u državi „ti tamo neki pederi, koji traže ta neka prava“. Problem Bosne i Hercegovine jest podanička i materijalistička politička kultura u kojoj živimo, gdje smo nesposobni prihvatiti ekspresivne vrijednosti koje nosi sa sobom demokratizacija i poštivanje ljudskih prava. Države koje su ostvarile ekonomsko blagostanje, države u kojima su građani i građanke zadovoljni vlastitim životima apsolutno ostvaruju i štite sva ljudska prava, pa tako i manjinska." - pri stavu je Ines.
Podsjetimo, Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih Europskih zemalja u kojoj još nije bilo gay parade.
„Bosna i Hercegovina je duboko podijeljena zemlja sa mnogo problema, međutim, uz sposoban politički sustav i institucije, kao i ljude koji stoje iza tih institucija svi problemi se mogu rješavati uporedno i jednako efikasno.
Pitanje LGBTIQ prava nije pitanje samo nas, pripadnika tih identiteta, to je pitanje svih građana/ki ove zemlje.“ – kaže Pušićeva i nastavlja:
„Država mora biti sposobna štititi sva ljudska prava, koliko god se ona nekome sviđala ili ne, činila bitna, ili ne. Na državi je odgovornost da zaštiti prava svojih građana/ki i omogući im dostojanstven život. Kada su u pitanju LGBTIQ osobe, Bosna i Hercegovina ima vrlo dobre zakone koji obuhvaćaju i prava istih, međutim to ostaje samo na deklarativnoj i pukoj teoriji. U praksi se radi vrlo malo.
Na kraju, LGBTIQ prava su ljudska prava, i samim time bi se morala zaštiti, njegovati i omogućavati, kako kroz teoriju i zakone, tako i kroz praksu.
„Pravo jednoga završava ondje gdje počinje sloboda drugoga.“ - zaključuje Ines.
Homoseksualizam nije bolest
Inače, sedamdesetih godina prošlog stoljeća nacionalni savez američkih psihijatara homoseksualnost je prestao smatrati bolešću. Početkom seksualnih revolucija u Europi i svijetu počinju i borbe homoseksualnih osoba za njihova prava. Na Balkanu, a napose u BiH, ova prava, iako razumljiva kao nešto što bi se trebalo pretpostaviti, često ostaju na deklarativnoj razini.
I.C., Dnevnik.ba