Još davno su stari Latini skovali mnoge poslovice koje nam danas mogu biti od pomoći u svakodnevnim životnim situacijama. Nomen est omen ili Ime je znak jedna je od takvih.
Mislim da možemo postići kakav-takav konsenzus oko tog da je ime znak. O čemu god da se radilo.
Kao što je ime znak, tako je i nasilno i namjerno mijenjanje nečijeg imena još veći znak.
Jedna i jedina
Uzmimo za primjer našu državu Bosnu i Hercegovinu. Ako se iz naziva Bosne i Hercegovine izbacuje njen dio, nije li to svojevrsna pleska Bosni i Hercegovini? Ne treba biti potpuni skeptik pa u svim tim izvedenicama tražiti razne teorije, no da nije očito tko i kako to radi - jest! Jedan od bivših studenata profesora Ive Lučića u Hrvatskoj je pričao kako njima Lučić na ispitu nije dopuštao da umjesto Bosna i Hercegovina koriste termin Bosna. I on je prestao nakon profesorovih upozorenja.
Država se zove Bosna i Hercegovina i svaki spomen Bosne u kontekstu priče o državi BiH uvreda je za sve građane Bosne i Hercegovine. Ili bi barem trebala biti. Neki to ne shvaćaju i pravdaju se da se to radi tako da bi se olakšao izgovor imena, no kako je netko već primjetio, u toj situaciji se može koristiti termin BiH...
Strani izdajnici i domaći glupani
Teško je pojasniti čovjeku iz Finske da on nekako mora to sve prelomiti na jeziku pa umjesto "Booooznia" zadnjim naporima dodati i ono: "end Herzegovina", no lako za strane izdajnike iz Finske, tko može njima objasniti kompleksnost i leksičko-semantičke zavrzalame koje mi živimo, no što je s domaćim glupanima?
U mainstream medijima u BiH, a i u Republici Hrvatskoj, često ćete čuti ovakve konstrukcije: "Mi u Bosni ovo, mi ono..." pa onda "bosansko more u Neumu...", "opstojnost Bosne", "podjela Bosne", "Bosanci i Bosanke" i tako dalje.
Te konstrukcije su poprilično političke i poprilično opasne.
Na kraju krajeva, zar dovoljno ne govori i činjenica da su tzv. patriotske stranke na razini Bosne i Hercegovine same sebi tepajući udijelile naziv - probosanske stranke.
Po toj logici, te stranke će se boriti za sve stanovnike BiH, ali tek od Kupreških vrata na jednu stranu i od Ivana na drugu.
Hrvatski odgovor
Iako na prvu nekima ne izgleda tako, ove konstrukcije i personifikacija Bosne kao nečeg nadrealnog, naddržavnog, nadidentitestkog, nadentitetskog i nadživotnog idu na živce i skoro svim Hrvatima koji žive u Bosni i Hercegovini. Od Neuma do Orašja.
Zato ne bi loše bilo ponuditi adekvatan odgovor. Gdje god je moguće, ispred riječi Bosna dodati prefiks Herceg i zapjevati: ‘Herceg-Bosnom behar probeharao‘ ili ‘Vraćam se majci u Herceg-Bosnu‘. Pa nek‘ misle!
Uostalom, to je stari i nekadašnji naziv za Bosnu i Hercegovinu, zar ne?
Dnevnik.ba