Snježana Maljak jedna je od brojnih žrtava seksualnog zlostavljanja za vrijeme Domovinskog rata. Kada se sve dogodilo imala je tek 22 i pol godine, a silovatelje je odlučila prijaviti 10 godina nakon kada je u Vukovaru počela susretati počinitelje.
- Osobi koja je prošla takav zločin treba hrabrosti da iznese to uopće, a kad iznese, borba je oko dokazivanja – tko može dokazati što se dogodilo u ratu?
Taj čin priznavanja da osoba traži nešto, seksualno zlostavljanje nije samo silovanje, ima tu durgih oblika zlostavljanja. Većina muškaraca koji su prošli logore u Srbiji, prošli su neki oblik seksualnog zlostavljanja, ali to je još tajna, o tome se slabo govori, a insitucije o tome ne govore, progovorila je za N1.
Kako je kazala, ona je jedna od rijetkih koja je u braku i koja je uspjela to istjerati na čistac.
- Kad se ženu tako uništi, uništi se cijela obitelj. Moj muž je to jako teško podnio kad se proces počeo odvijati. Kad sam mu sve rekla, to je teško podnio. Mnogi će zato češće šutjeti, kazala je.
Objasnila je i što se dogodilo kada je odlučila prijaviti svoje silovatelje. - Prvo sam jednog udarila kišobranom, a oni su me odveli na psihijatriju u Zagreb.
Kad sam jednog vidjela u uniformi hrvatske policije, prelomila sam i predala tužbu. Kad je istraga počela, tek sam onda sve rekla mužu, on je dobio slom živaca, Hitna je morala doći i dati mu za smirenje. Prvooptuženog sam susretala na ročištu, proces je trajao skoro 17 godina, a on je imao plaću 3.900 pod suspenzijom u policiji i Sindikat policije mu je plaćao odvjetnika, kazala je.
- Obojica su u bijegu, izdana je međunaordna tjeralica – jedan je u Srbiji, a drugi se proglasio mrtvim iako smo doznali da je promijenio identitet i živi van granica Hrvatske. Bar sad imam mir da ih ne susrećem više po gradu, zaključila je Snježana.
Dnevnik.ba