“Ovo je strateška odluka Vlade kako bi zadržala zrakoplovnu komponentnu oružanih snaga. To je najvažnije, najbitnije i strateška odrednica. Sve ostalo je tehnička provedba te strateške odluke. Kad zrakoplovi dođu, bit će dobrodošli”, rekao je Ogorec.
Predsjednik Zoran Milanović također je pozdravio ovako nešto, iako je doveo u pitanje cijenu Rafalea. No, svi upućeni složni su oko potrebe zaštite hrvatskog neba.
“Bez obzira na sve što NATO nudi, ipak je potrebno imati prvi ešalon za odvraćanje, dok se ne aktiviraju svi mehanizmi sustava kolektivne obrane”, kazao je Ogorec i komentirao hoće li do proljeća hangari biti gotovi:
“Nadam se da hoće, ali oni su samo privremena mjesta gdje bi oni trebali biti. Mislim da bi bilo potrebno voditi računa o izgradnji skloništa za njih, kao što je bilo za MiG-21. Ona pružaju odgovarajući sustav zaštite, što hangari ipak ne čine.”
Neki su se čudili odlukom o kupovini francuskog borbenog zrakoplova.
“Irelevantno je koji će to biti zrakoplov. Bitno je da se radi o zapadnom porijeklu. Za Rafale mogu reći samo pohvalne stvari.”
Vojska je sve bolje opremljena, a uskoro stižu i Bradleyji. Iznosi su vrtoglavi, riječ je o stotinama milijuna američkih dolara, no isplati se.
“Ako brutalno zanemarujete skup sustav kao što su oružane snage, a Hrvatska ga je zanemarivala, onda sve drugo postaje jako skupo. Taj sustav je potreban i bez njega se ne može”, objasnio je Ogorec i pohvalio hrvatsku vojsku:
“Imaju znanje, volju i kvalitetu, ali ih je razmjerno manje. Ponajprije jer je financijska motivacija razmjerno mala.”
Kupovina zrakoplova dogovorena je prije ruske invazije na Ukrajinu i čini se da je modernizacija vojske itekako dobro pogođena s obzirom na taj sukob, ali i sve što se događa između Kosova i Srbije, a potencijalno može destabilizirati jugoistok Europe.
“Zašto destabilizacija tog prostora u ovom trenutku i kome to odgovara, vjerojatno srpskim vlastima, tek ćemo vidjeti. Nadam se da do rata neće ni doći i nisam siguran da bi si Srbija mogla priuštiti rat konvencionalnog tipa, koji je već bio na ovim prostorima”, smatra Ogorec.
Što se Ukrajine tiče, situacija je podosta napeta, ne samo zbog Rusa nego i činjenice da su američki izbori dogodine pa se počelo kalkulirati, a i odnosi s Poljskom nisu idealni. No, Rusi kroz svoju operaciju ipak, dojam je, nisu postigli što su željeli.
“Vladimir Putin nikad nije rekao što su ciljevi pa ne znamo jesu li postignuti ili ne. Ukrajinci su jasno odredili što žele prije eventualnih pregovora. Vidimo da su se najvjerojatnije mijenjali ruski planovi i ciljevi jer je došlo do velikog povlačenja. Koji su sad Putinovi ciljevi i planovi, teško ćemo do toga doći. Najvjerojatnije će htjeti zauzeti prostore koje je zauzeo pa onda sjesti za pregovarački stol, ali i to je upitno”, pojasnio je vojni analitičar i komentirao Krim:
“Rusi ga gledaju kao svoj teritorij jer je i bio do 1954., kad je predan Ukrajini, što je tad bilo svejedno jer su bili zajedno u Sovjetskom Savezu. Ali, nikad ga se Rusi nisu odrekli kao svog.”
Dnevnik.ba