Barić ne dvoji trebaju li Hrvatskoj vojni avioni. "Hrvatskoj treba ratno zrakoplovstvo, ako ništa drugo zbog strateške neizvjesnosti - što će biti za 5, 10 ili 15 godina. Da vam je netko početkom 80-ih rekao da će se za samo 10 godina promijeniti kompletna slika Europe, rekli biste mu da je lud. Ne znamo što će biti s NATO-om i zato sve zemlje razvijaju obrambene sustave", kaže Barić.
Barić kaže kako s hrvatske strane nema objašnjenja o tome što znači najavljeno strateško partnerstvo s Francuskom
No, situacija je sada nakon kupnje daleko od idealne.
"Mi ne znamo zašto kupujemo oružane sustave, ne samo borbene avione. Nemamo definiranu ni vanjsku ni sigurnosnu politiku, a sustav obrambenog planiranja nam je blago rečeno zreo za kompletnu modernizaciju. Mi nismo definirali svoju poziciju u NATO-u i EU. Pitanje je koji je strateški cilj, kako mislimo doprinijeti djelovanju NATO-a i EU, kako želimo djelovati u regiji i kako vidimo sigurnosne prijetnje i izazove".
Rafalei su dobri zrakoplovi, ali čemu oni nama služe, pita se Barić. "Treba li nama takav kompleksni avion?", kaže i dodaje kako je slična stvar bila i s Baracima, izraelskim avionima koje je Hrvatska željela kupiti, ali su Amerikanci stopirali posao i sve je na kraju propalo.
"U pozadini Baraka je dugogodišnji spor između Izraela i SAD-a oko nedopuštenog retransfera američke vojne tehnologije koju Izrael koristi za modernizaciju svojih sustava koje onda izvozi ne pitajući Amerikance dozvolu", kaže Barić. Izrael nam je nudio avione koji su bili značajno modificirani s čim Sjedinjene Države nisu bile sretne". Deal je na kraju propao zbog ekonomskih interesa Lockheed Martina, proizvođača aviona, kaže Barić.
Naša Vlada najavljuje kako će ova kupnja aviona značiti i strateško partnerstvo s Francuskom. No, ključno je pitanje kako će to izgledati - Hrvatska ima obveze prema EU i NATO-u, kao ključne saveznike vidi SAD i Njemačku, a dosad nije bila nešto posebno naklonjena francuskim idejama o europskoj vojnoj autonomiji koja u konačnici ide i prema formiranju europske vojske.
"Europska unija je po pitanju vanjske i sigurnosne politike podijeljena u nekoliko skupina. Cijela istočna i srednja Europa, pa i Mađarska, Bugarska te dobar dio zapadnih država članica Unije su atlantisti i kažu da bez Amerike nema obrane Europe. To kaže i Njemačka. Tamošnja odlazeća ministrica obrane je prije tri mjeseca odbrusila Macronu da je dosta tih priča i da se Njemačka i Europa ne mogu obraniti bez američke pomoći. Imate zemlje koje tu balansiraju, poput Italije, Španjolske, Grčke i Portugala koje nastoje imati usklađenu politiku i s Europom i s Amerikom, bez da ugroze odnose s bilo kojom stranom. I imate praktično samo Francusku koja se zalaže za tu ideju strateške autonomije Europe - političke, ekonomske i obrambene", kaže Barić.
"Čim je najavljena prodaja Baraka Hrvatskoj, francuska ministrice obrane je počela pričati priču kako Hrvatska pristaje na taj njihov koncept. S naše strane nema nikakvog razjašnjenja što to znači. Hrvatska bi trebala definirati što to znači. Strateško partnerstvo nije prazna riječ - zemlje tu dijele zajedničke stavove, vrijednosti, rizike, gubitke".
Na pitanje hoće li sada doći do velikog strateškog zaokreta Hrvatske koja će krenuti prema francuskoj ideji europske obrambene autonomije ili su kupljeni avione od Francuske, ali će sve ostati kao i do sada, Barić kaže da će prije biti da će ostati kao i do sada. "Veliki strateški zaokret traži i politički i ekonomsku cijenu".
Dnevnik.ba