Ustavni sud BiH stavio izvan snage sporne zakone RS-a, do donošenja konačne odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je na današnjoj izvanrednoj plenarnoj sjednici odlučivao o zahtjevima za donošenje privremene mjere u predmetima br.: U-6/25 – podnositelj zahtjeva Kemal Ademović, zamjenik predsjedatelja Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, U-7/25 – podnositelj zahtjeva Denis Bećirović, član Predsjedništva BiH i U-8/25 – podnositelj zahtjeva Denis Zvizdić, predsjedatelj Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.

U svim ovim predmetima usvojeni su zahtjevi podnositelja za donošenje privremenih mjera, priopćeno je iz tog suda.

U predmetu broj U-6/25 Ustavni sud je privremeno stavio van snage Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija („Službeni glasnik RS“ broj 19/25). Određeno je da odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje od dana stupanja na snagu navedenog zakona do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o podnesenom zahtjevu.

Ustavni sud je istakao da su sadržaj navedenog zakona, dok je bio u formi nacrta analizirali Ured OSCE-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) i Komisija Vijeća Europe za demokraciju putem prava (Venecijanska komisija). Ustavni sud se pozvao i na priopćenje OSCE-a iz 2024. godine u kojem je ukazano da je analizom zaključeno da je Nacrt zakona u suprotnosti „s Ustavom Republike Srpske i s Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i s brojnim međunarodnim i domaćim obavezama u sferi poštovanja ljudskih prava”.

Stoga je Ustavni sud, bez prejudiciranja ishoda odluke o meritumu, utvrdio da postoji izgledna vjerojatnoća da će se odmah nakon stupanja na snagu ovog zakona stvoriti ozbiljne posljedice za takva udruženja i fondacije. Ustavni sud je istakao da obaveza registriranja u poseban registar, označavanje materijala, prijavljivanje stranih donacija i potencijalne sankcije mogu imati trenutni učinak na rad organizacija dovodeći ih u pravnu nesigurnost i otežavajući njihovo djelovanje.

Takve mjere mogu rezultirati smanjenjem aktivnosti organizacija civilnog društva, njihovim gašenjem ili povlačenjem donatora, čime se ugrožavaju već započeti projekti, a time i pravo na slobodu udruživanja i pravo na slobodu izražavanja. U skladu s tim, Ustavni sud smatra da postoji realan rizik od nenadoknadive štete te da s aspekta nepobitnih interesa za pravnu sigurnost, ljudska prava i zaštitu načela ustavnosti, usvajanje privremene mjere u okolnostima konkretnog predmeta ima mnogo više opravdanja.

U predmetu broj U-7/25 Ustavni sud je privremeno stavio van pravne snage Zakon o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja izvanustavnih institucija BiH („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 19/25), Zakon o dopuni Kaznenog zakonika Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 19/25), Odluku o mjerama i zadacima proisteklim iz neustavnih odluka i postupaka izvanustavnih institucija BiH („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 19/25) i Zaključke klubova narodnih zastupnika SNSD, NPS-DNS, DEMOS-SPS, SP i US u vezi s Informacijom o rušenju Ustava BiH, mjerama i zadacima u cilju zaštite Ustava BiH, usvojenih na sedamnaestoj posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske održanoj 26. velječe 2025. godine.

Ustavni sud je do donošenja konačne odluke privremeno stavio vizan snage i sve akte donesene na osnovu akata privremeno stavljenih izvan snage ovom odlukom, privremeno zabranio svim zakonodavnim, izvršnim i sudskim institucijama u Republici Srpskoj, kao i svim službenim ili odgovornim osobama u tim institucijama Republike Srpske ili jedinicama lokalne samouprave ili bilo kojem organu jedinice lokalne samouprave, kao i službenim ili odgovornim osobama iz Republike Srpske koja obavljaju dužnost u institucijama Bosne i Hercegovine, da poduzimaju bilo kakve radnje na osnovu akata privremeno stavljenih van snage ovom odlukom.

Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje od dana stupanja na snagu citiranih zakona.

Ustavni sud je, između ostalog, istakao da bi provođenje citiranih pravnih akata najprije dovelo u pitanje stabilnost institucija Bosne i Hercegovine u smislu da zaposlenici iz Republike Srpske potencijalno napuste radna mjesta zbog prijetnji kaznenim sankcijama. Zatim, to bi istovremeno dovelo do značajnih problema u kasnijem ostvarivanju radno-pravnog statusa uposlenika u tim institucijama ako bi svi navedeni akti bili proglašeni neustavnim.

Istaknuto je da bi provođenje Zakona o neprimjenjivanju zakona o zabrani djelovanja izvanustavnih institucija BiH, i to: Suda BiH, Tužiteljstva BiH, VSTV-a BiH i Državne agencije za istrage i zaštitu na teritoriji Republike Srpske dovelo u pitanje načelo pravilnog administriranja pravde. Na taj način se potencijalno stvara pravni okvir kojim će osumnjičenici i optuženici za brojna kaznena djela, iz cijele Bosne i Hercegovine, koja su u nadležnosti Suda BiH i Tužiteljstva BiH, moći izbjeći kazneni progon tako što će jednostavno otići u Republiku Srpsku. Istovremeno, ovim zakonom izgledna je opasnost da će ovlaštena službena lica koja provode odluke državnih institucija biti spriječena u vršenju svojih nadležnosti, što može dovesti do sukoba između tih tijela te do potencijalne eskalacije koja bi bila prijetnja miru u Bosni i Hercegovini.

Ustavni sud je utvrdio da postoji dovoljno razloga koji ukazuju da bi provođenje osporenih pravnih akata prije nego što Ustavni sud odluči o podnesenom zahtjevu za ocjenu ustavnosti imalo ozbiljne i neotklonjive štetne posljedice. Te posljedice se ogledaju u postojanju opasnosti od ugrožavanja ustavno-pravnog poretka i suvereniteta Bosne i Hercegovine. Pri tome, Ustavni sud je istakao da je zaštita suvereniteta, ustavnog poretka i stabilnosti Bosne i Hercegovine, uključujući i njezine entitete, u interesu svih strana u ovom postupku.

U predmetu broj U-8/25 Ustavni sud je privremeno stavio van snage Zakon o visokom sudskom i tužiteljskom vijeću Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 19/25). Također, privremeno su stavljeni van snage i svi akti koji su doneseni na osnovu Zakona o VSTV-u te je zabranjeno svim zakonodavnim, izvršnim i sudskim institucijama u Republici Srpskoj, kao i svim službenim ili odgovornim osobama u tim institucijama Republike Srpske ili jedinicama lokalne samouprave ili bilo kojem organu jedinice lokalne samouprave, kao i službenim ili odgovornim osobama iz Republike Srpske koja obavljaju dužnost u institucijama Bosne i Hercegovine, da poduzimaju bilo kakve radnje na osnovu citiranog zakona. Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje od dana stupanja na snagu citiranog zakona.

Ustavni sud je, između ostalog, istakao da je utvrđeno da se osporenim zakonom reguliraju pitanja koja su već regulirana odredbama Zakona o VSTV-u BiH i da se pri tome uspostavljaju nadležnosti VSTV-a RS za ista pitanja za koja je već nadležan VSTV BiH. Ustavni sud je podsjetio na svoju praksu iz Odluke broj U-11/08 u kojoj je naveo „da je formalni prijenos nadležnosti s entitetskog na državni nivo izvršen Sporazumom, čime je nadležnost za formiranje Visokog sudskog i tužilačkog vijeća prenesena na državni nivo. Parlamentarna skupština je donijela pobijani zakon u oblasti koja je prenesena na državni nivo postupajući na taj način u okviru svojih ovlaštenja iz člana IV/4.a) Ustava BiH“. Istaknuto je da je taj isti stav Ustavni sud ponovio i u svojoj Odluci broj U-2/22. Ustavni sud je ukazao da propisi koji se odnose na oblast upravljanja pravosuđem predstavljaju jednu od najvažnijih oblasti reguliranja u svakoj državi jer osiguravaju nezavisnost i nepristranost pravosudnog sistema te ostvaruju ključnu ulogu u održavanju vladavine prava, zaštiti ljudskih prava i sloboda te u očuvanju povjerenja građana u institucije pravde. S obzirom na to, stabilan pravosudni okvir temelji se na poštovanju demokratskih načela i pravne sigurnosti, a njegovo narušavanje može imati dalekosežne negativne posljedice na druge oblasti društvenog života.

Prema mišljenju Ustavnog suda, donošenje osporenog zakona stvara ozbiljnu prijetnju već uspostavljenom pravosudnom sistemu. Istovremeno, Ustavni sud zapaža da činjenica da se osporenim zakonom propisuje rok od 90 dana za početak rada VSTV-a RS, kao i rokovi za donošenje podzakonskih akata, ukazuje na hitnost u donošenju privremene mjere. Naime, po mišljenju Ustavnog suda, primjena takvih odredbi može dovesti do stvaranja paralelnih pravosudnih institucija i situacije u kojoj bi nositelji pravosudnih dužnosti mogli biti suočeni sa stabilnošću svoje dužnosti, a stranke u postupku s neizvjesnom zakonitošću postupanja redovnih sudova. Sve su to, prema mišljenju Ustavnog suda, razlozi koji zahtijevaju hitnost u donošenju privremene mjere kako bi se spriječile daljnje štetne posljedice i očuvala pravna sigurnost te kako bi se zaštitila ujednačenost pravosudnog sistema do donošenja konačne odluke o meritumu zahtjeva, priopćeno je iz Ustavnog suda BiH.