Među ruskom poslovnom i političkom elitom navodno se oformila skupina utjecajnih ljudi koji se suprotstavljaju predsjedniku Vladimiru Putinu i ratu u Ukrajini te ga, navodno, planiraju srušiti, a možda i ubiti. Objavila je to Ukrajinska pravda pozivajući se na ukrajinsku vojnu obavještajnu službu, ali je moguće da je informacija dio propagandnog rata Ukrajine i Rusije. Ako je barem dijelom istinita, riječ je o skupini urotnika koji Putina žele što prije maknuti s vlasti i obnoviti ekonomske veze sa Zapadom pod čijim je Rusija nesmiljenim sankcijama od početka agresije na Ukrajinu.
Isti izvor piše da "dio ruske političke elite vidi direktora Federalne sigurnosne službe (FSB) Aleksandra Bortnikova kao Putinovog nasljednika". Navodno je Bortnikov odnedavna u Putinovoj nemilosti zbog pogrešnih obavještajnih procjena zbog kojih invazija na Ukrajinu nije tekla po planu. Bortnikov i njegov odjel, piše Ukrajinska pravda, pogrešno su procijenili raspoloženje među Ukrajincima kao i snagu ukrajinskog vojnog otpora. Urotnička skupina navodno razmatra nekoliko scenarija za uklanjanje Putina. među kojima trovanje, iznenadnu bolest ili "slučajnu nesreću. Potom bi njegovo mjesto zauzeo Bortnikov.
No, tko je, zapravo, Aleksandar Bortnikov?
Uvijek namrgođeni šef FSB-a, nekadašnjeg KGB-a, već 14 godina igra ključnu ulogu u održavanju Putinove kontrole nad zemljom, pisao je Guardian početkom veljače, u vrijeme dok napad na Ukrajinu još nije bio pokrenut, a iz Kremlja su odašiljane poruke da ga neće ni biti. Golemi aparat FSB-a zapošljava stotine tisuća ljudi i odgovoran je za sve: od protuterorizma i sigurnosti granica, protuobavještajnih poslova, elektroničkog nadzora pa do - to je, dakako, neslužbeno - teroriziranja političke oporbe.
Portal Spytalk, pišući o Bortnikovu, podsjeća na čuveni sastanak Putina sa šefovima obavještajnih službi u grandioznoj dvorani Svete Katarine u Kremlju nekoliko dana uoči pokretanja invazije na Ukrajinu. Putin je ondje postrojio glavne ruske obavještajce te ih pred kamerama "stisnuo" da se javno izjasne o ruskom priznavanju neovisnosti dviju odmetnutih proruskih regija na istoku Ukrajine - Donjecka i Luganska.
"Bortnikov je bio vidno nervozan. Pod jarkim svjetlom masivnih lustera, dvije duboke okomite bore pojavile su se između njegovih obrva, dajući još zlokobniji izgled njegovom uobičajeno nenasmiješenom licu. Bortnikov nikada nije volio biti u očima javnosti, a sada mu je bilo očito neugodno", opisao je Spytalk taj dramatski napeti prizor.
Pritom nije nevažno znati da je Bortnikov sin također na isturenom položaju. Denis Aleksandrovič Bortnikov zamjenik je predsjednika ruske VTB Banke i predsjednik Uprave. VTB je uz Sberbanku najveća ruska banka, a nakon početka invazije na Ukrajinu Bortnikov mlađi stavljen je na zapadnu listu sankcioniranih ruskih dužnosnika i oligarha. Vjerojatno ne samo zbog svoga položaja u VTB-a, nego i zbog položaja njegova oca u FSB-u.
Kada ga je 2008. godine Putin postavio na čelo FSB-a, Bortnikov je uz druge zadaće dobio i neposredne zadatke u Ukrajini - slanje agenata u tu zemlju, podmićivanje političara, sastavljanje popisa "za odstrijel" kijevskih dužnosnika… S obzirom na dugi staž i još dužu bliskost s Putinom, Bortnikov se do sada smatrao jednim od najodanijih i najpouzdanijih suradnika ruskog predsjednika. Kako piše Spytalk, FSB pod vodstvom Bortnikova je "mozak i srce Putinovog režima", svojevrsna "država u državi".
"Kontrola FSB-a nad ruskim političkim, gospodarskim i društvenim životom je bez premca u povijesti Rusije i smatra se čak i većom od kontrole KGB-a u vrijeme Sovjetskog saveza. Nema snage u Rusiji koja bi ograničila ili nadzirala moć FSB-a. A kao organ ruske kleptokracije pod Vladimirom Putinom , FSB se pokazao vještim u intervenciji u financijskim pitanjima radi osobnog bogaćenja svog najvišeg vodstva, počevši od Bortnikova i njegove obitelji. On je bez sumnje jedan od najbogatijih predstavnika ruske nomenklature", piše isti izvor.
Bortnikov i Putin znanci su još od 1970-ih, kada su obojica radili u tadašnjem lenjingradskom (sanktpeterburškom) uredu KGB-a. Bortnikov potječe iz provincije, iz grada Perma na Uralu. Rođen je 1951. godine i pravo je dijete Hladnog rata. Kao mladić je unovačen u KGB kao "skroman i nepretenciozan", ali s "izraženim logičkim razmišljanjem i visokorazvijenom intuicijom". Govori se da su ga u profesionalnoj karijeri do vrha obavještajne službe vodili "entuzijazam i ledena osobnost". Diplomirao je 1973. na Lenjingradskom institutu za inženjere željezničkog prometa. Umjesto rada u struci, poslan je u Višu školu KGB-a u Moskvi.
Zanimljiv je i podatak da Bortnikov, za razliku od čelnika drugih ruskih obavještajnih službi, nikada nije rekao gdje je i kada upoznao Putina. Pretpostavlja se da su se upoznali u KGB-ovoj školi u Moskvi ili kasnije u Lenjingradu, gdje su nakon obuke obojica radili u tamošnjem ogranku službe.
"S obzirom na njegove kasnije odgovornosti u FSB-u, moguće je da je bio dodijeljen ekonomskoj protuobavještajnoj službi, zasebnoj upravi stvorenoj 1980-ih za kontrolu sovjetskog ekonomskog otvaranja prema Zapadu do kojeg su dovele reforme u vrijeme Perestrojke", piše Spytalk.
Zanimljivo je i da Bortnikov, za razliku od Putina ili Sergeja Nariškina, sadašnjeg šefa Vanjske obavještajne službe (onoga koji se na snimci sastanka u Kremlju najviše znojio pred Putinom) nije bio kao KGB-ovac poslan u inozemstvo. Putin je otišao na službu u Dresden, Nariškin u Bruxelles, a Bortnikov je ostao kod kuće. Neki tvrde da mu je vodstvo KGB-a već tada namijenilo da se "specijalizira" za unutarnju političku represiju. Drugi, pak, smatraju da nije poslan u inozemstvo zbog svoje "krutosti i manjka šarma".
Cathrine Belton, nekadašnja dopisnica Financial Timesa iz Moskve, u svojoj knjizi "Putinovi ljudi: Kako je KGB osvojio Rusiju, a potom i Zapad" iz 2020. godine piše kako je početkom 1990-ih Lenjingrad - tada ponovno Sankt Peterburg - u koji su se vratili i Putin i Nariškin, bio "mjesto gdje se zamaglila granica između policajaca i kriminalaca".
"Ne samo da su potonji platili prvima da gledaju na drugu stranu, nego su postali i partneri u zločinu. Ni Bortnikov nije bio iznimka, a njegova dosljedna lojalnost i spremnost da radi sve što mu se kaže (a da pritom ne postavlja pitanja) omogućili su mu brzi uspon u sanktpeterburškom FSB-u", piše.
Stepenicu više uspeo se 2003. godine kada je poslan u Moskvu i imenovan zamjenikom tadašnjeg ravnatelja FSB-a Nikolaja Patruševa, još jednog iz Putinovog "lenjingradskog kružoka". Patrušev je danas na čelu ruskog Vijeća sigurnosti i slovi za "Putinovog jastreba" i njegovog neformalnog savjetnika koji mu je, navodno, najviše napunio glavu teorijama da Zapad nastoji uništiti Rusiju. Inače, najuži krug Putinovih suradnika poznat je po nazivu "siloviki" (u prijevodu: izvršitelji), a unutar tog kruga, najbliži od najbližih mu je upravo "lenjingradski trojac" - Nariškin, Petrušev i Bortnikov.
Bortnikov je 2008. zamijenio Petruševa na čelu FSB-a kada je ovaj imenovan šefom Vijeća sigurnosti. Putin navodno njima dvojici najviše vjeruje. Ruska opozicija smatra da je upravo Bortnikov stajao iza zastrašujućeg čina trovanja bivšeg potpukovnika FSB-a Aleksandra Litvinenka u studenom 2006. godine koji je u jednom londonskom hotelu otrovan radioaktivnim polonijem "serviranim" u čaju i od čijih je posljedica danima umirao u najtežim mukama. Iste godine Bortnikov je promaknut u najviši ruski vojni čin - generala armije, koji uz njega nose još šest osoba. U svibnju 2008. Bortnikov je došao na čelo FSB-a. Patrušev je za svoga nasjednika na tom mjestu vidio drugu osobu, ali Putin je sam odlučio imenovati Bortnikova šefom FSB-a i čovjekom koji će upravljati unutarnjom sigurnošću zemlje.
Bortnikov je prošle jeseni napunio 70 godina i prema dotadašnjem zakonu sa svoje je dužnosti trebao otići u mirovinu. No ruski je parlament na brzinu izglasao zakon kojim je i starijima od 70 omogućen ostanak na državnim dužnostima. Usto mu je dodijeljena i najviša počasna titula - Heroj Ruske Federacije.
"Pod Bortnikovim vodstvom FSB je proširio svoje djelovanje na domaćem i međunarodnom planu. Njegove represivne državne sigurnosne sposobnosti pojačane su i upotrijebljene da ušutkaju Putinove kritičare u zemlji i inozemstvu, na sve brutalnije načine. Također postoje naznake da je FSB institucionalizirao organizaciju subverzivnih tajnih operacija izvan ruskih granica putem svoje 5. službe , odgovorne za inozemne operacije. Časnici 5. su navodno posljednjih godina bili aktivni u nekoliko bivših sovjetskih republika, uključujući Ukrajinu. Iako još nema izravnih dokaza, vrlo je vjerojatno da 5. služba i tamo igra istaknutu ulogu u sadašnjem sukobu", pisalo je u tekstu Spytalka početkom invazije na Ukrajinu.
Koliko Bortnikov uživa (ili je uživao) Putinovo povjerenje govori i jedna (polu)privatna epizoda. U kolovozu 2018. Putin je odlučio provesti odmor u divljinama Sibira, loviti zvijeri i raftati na divljim rijekama. Sa sobom je poveo samo dvojicu ljudi: ministra obrane Sergeja Šojgua i - Bortnikova.
Pitanje je bi li čovjek koji je čitavu karijeru gradio na gotovo bezgraničnoj lojalnosti "službi" i nadređenima bio jedan od onih koji bi svrgavali Putina. A možda se upravo u spomenutim "vrlinama" obavještajca krije potvrdan odgovor na prethodno pitanje - da Putina može svrgnuti, odnosno zamijeniti samo netko njemu sličan i u koga ovaj ima ogromno povjerenje.
"Ako Putina smijenite i dovedete Bortnikova, niste zapravo ništa novo dobili. Dobili biste neku politiku koja bi možda imala drugačiji obris, ali bi se i dalje temeljila na ideji snažne Rusije u svijetu. Isto bi se dogodilo i da na Putinovo mjesto dovedete bilo koga drugog iz tog njegovog kruga: Nariškina, Šojgua… Svejedno bi imali istu ideju jer Putin je vezan za vojnu elitu i ona je vezana za njega. To je jedna simbioza i ništa se radikalno ne bi promijenilo u vanjskopolitičkom planu", kazao je na ovu temu za Net.hr vanjskopolitički analitičar Branimir Vidmarović.
Dnevnik.ba