Ipak, u župi je bila velika radost jer, dok ova djeca odrastu, nema dijeljenja nikakvih sakramenata: krštenja, prvi pričesti, krizme ni vjenčanja. Samo pokope ne možemo nikako izbjeći. Možda netko “zaluta” pa se to dogodi, ali regularno nema nikakvih naznaka ni najava o primanju svetih sakramenata. Ugođaju je doprinio i lijep aranžman koji je napravila Erna Elčić iz župe Maglaj, za koju se kaže da “nema u što se ne razumije”.
Dobro je da su župljani vidjeli kako se može i u poodmakloj dobi primiti sakramente, kao što je otac djece Vladimir učinio, uz brižnu pripravu i uključenje u život župe, u liturgijske događaje. U ovakvoj sredini treba imati i hrabrosti i odvažnosti u ovoj dobi. Unatoč svemu tome, u Vladimiru se probudila svjedočka vjera jer se osjećala velika radost i kod njega i supruge mu.
Naime, u ovome se kraju još uvijek osjećaju posljedice iz bivšega sustava, odnosno komunističke ideologije.
U župi u mješovitim brakovima mladići i djevojke vjerski nisu poučeni, bilo da je riječ o pravoslavnoj, bilo rimokatoličkoj vjeri, pa tako žive život bez ikakva vjerskog opredjeljenja, sve to kako se ne bi “uvrijedilo” bračnoga partnera druge vjerske provenijencije, pa se u takvim obiteljima ostaje bez ikakva vjerskoga odgoja.
Dnevnik.ba