OSTAVKA
Ni na studiju novinarstva, ni na raznim seminarima, visokim školama, predavanjima i desetinama tribina o novinarstvu (pravima novinara, slobodi govora i sličnim glupostima) kriteriju važnosti nije davan poseban značaj
To je jedan od razloga što BH novinarstvo ne samo da je loše, nego je ustvari nevažno. A za mene je važnost najbitniji kriterij.
Danas, nakon 17 godina provedenih u novinarstvu, niti se ja bavim važnim temama, niti postoji medij koji se bavi važnim temama, niti postoji medij na kojem se to u dogledno vrijeme može očekivati.
Zato napuštam novinarstvo.
Napustio sam ga i ranije, samo nisam sebi htio priznati.
Napuštanje novinarstva povlači za sobom i odluku o ostavci na mjesto urednika na BHRT.
Dakle, dajem ostavku na mjesto urednika dokumentarno suvremenog programa na BHT1 -BHRT.
…
Kao novinar sam prošao mnogo. Kratko sam bio u tisku a najveći doprinos dao sam na televiziji. Na HRT KISELJAK, TV SA, FACE TV, VOA i BHRT uradio sam oko 900 televizijskih priloga, desetine živih javljanja i intervjua, stotinjak emisija, desetak reportaža i jedan dokumentarni film.
Bio sam i direktor dva medija, HRT Kiseljak i Dnevnik Media. Mislim da su se u mom mandatu oba medija bavili važnim temama, koliko su to bili u mogućnosti.
Kao urednik BHRT istaknut ću samo da iza mene ostaje snimljen i emitiran serijal Mile Jukića “Bosna u franjevačkim ljetopisima”. Radi se o najvećem projektu povijesne tematike na javnom servisu poslije rata.
Kao novinar portala, ostavljam iza sebe skoro 2000 članaka, kolumni i komentara.
Nikad ni jedan tekst nije izbrisan niti naknadno mijenjan. Nikada ni jedan tekst nije napisan “po narudžbi” niti je ijedan plaćen da se napiše. Svi do jednog napisani su vlastitom uvjerenju tog trenutka. Svaki status, rečenica, članak ili tekst pisani su srcem i s dobrom namjerom, ne mareći na to kako će biti shvaćeni.
Ovih 17 godina moja primanja su varirala između 500 i 2000 KM. U prosjeku svih godina živio sam od 800 KM.
Kao urednik na BHRT, moja je prosječna plaća 1457,67 KM.
Zbog te plaće i silne brige za kadrovska pitanja na Javnom servisu, od 2018. godine cjelokupna bošnjačka medijska scena digla se na noge da me prikaže kao nekompetentnog, političkog kadra koji je imenovan isključivo i samo na nacionalnoj osnovi.
Od nekoliko desetina medija koji se bave mojim imenovanjem, samo je jedna kolegica s jednog portala nazvala uzeti i moju izjavu.
Činjenica da su se mediji uopće bavili mojim imenovanjem, a da nikada ni prije ni poslije nisu tematizirali ni jedno drugo imenovanje na javnim servisima, govori o nestanku kriterija važnosti teme.
Činjenica da se u skoro četiri godine skoro nitko nije usudio pitati mene za izjavu, govori o propasti novinarstva u BIH a donekle i novinarskoj kolegijalnosti.
Na žalost, ni sudstvo nije bolje od novinarstva, ali to je još samo jedna važna tema koja nikog ne zanima.
Kako bih se u životu posvetio obitelji i drugim važnim stvarima, oslobađam BHRT svog silnog političkog utjecaja neće li se patriotski osviješteni građani ponovo odlučiti na plaćanje RTV pristojbe.
Mr. sc. Tvrtko Milović
Dnevnik.ba