Na Facebook stranici “Izgubljeno pronađeno Banja Luka” prije tri dana postavljen je oglas u kojem se traži posao konobarice/higijeničarke u Banjoj Luci s plaćom od 1200 KM.
Nakon brojnih komentara, čuđenja na ovaj oglas, da se “tolika” plaća traži, oglasila se osoba koja je postavila oglas i odgovorila na komentare i osude, prenosi Banjaluka.com.
Njen komentar prenosimo u cijelosti i bez intervencija.
“Čitajući neke komentare ispod moje prošle objave shvatila sam da na svu sreću ima mali broj koji se nešto protive, ali sam se svejedno pitala u kojem svijetu takvi žive?
Čudili ste se zato, jer sam tražila plaću od 1200KM za posao konobarice.
Čudili ste se za dnevnicu higijeničarke, i za zahtjeve koje sam postavila, a koji su u cijelome svijetu uobičajeni. Jedino se ne čudite kada cijene hrane i svemu drugome skaču. Ne čudite se ni kada radite po 12 i više sati, a plaćeni ste kao da ste radili dva sata, ili uopće ne budete plaćeni.
Ne čudite se kada vam kasni plaća, kada vam ne uplaćuju doprinose, kada nemate prijevoz, kada vrše mobing nad vama, kada vam za topli obrok davaju najjeftiniju salamu, i to ako imate sreće da imate taj obrok, kada morate raditi više od jednog posla, a aplicirali ste za jedan. Ničemu od toga se ne čudite?
Meni ste našli nesto govoriti, nekome tko se za razliku od vas bori u dobrom smislu, netko tko traži realnu plaću, iako je i ona mala, ali po svemu gledajući ubrzo ce se tražiti još vise od 1200.
Za vas je nevjerovatno samo kada vidite tu cifru, ali vam nije nevjerovatno kada litru ulja po zlato plaćate, i ne samo ulje, već i sve drugo? Ne čudite se kada vam stignu preveliki računi za struju koju niste potrošili? Ne smeta vam što vam djeca nose jedne te iste tenisice godinama, jer nemate za druge, a nemate, jer radite kao rob za mrvice, i ne činite ništa po pitanju da imate plaću kakvu zaslužujete?
Ne samo što vam djeca nemaju, vec ni vi nemate. Ne smeta vam sto kada izadjete jednom u sedam ili vise dana, pa jednu kavu razvlacite satima samo da bi sto duze bili vani sa prijateljima? Ne smeta vam ako i imate nesto para za izlaske to što ste potpuno iscrpljeni, pa samo jedva čekate da dođete kući da idete na spavanje?
Ne smeta vam što toliko radite da nemate vremena za familju, prijatelje, što vam je posao sve to uzeo, pa nemate nikakav život, vec samo posao – kuća?
Ne smeta vam što ste se odrekli ljetovanja, zimovanja i što svake godine sebe lažete da ćete ici sljedeće, a znate da nećete?
Vjerujete da ljetovati, zimovati, kupovati novu i kvalitetnu odjeću, a ne polovnu, i jesti kvalitetnu hranu znači luksuz. U to vjerujete?
Ništa od toga nije luksuz.
Ispred sebe ste stavili sve od računa, pa na dalje, a vama ako i šta ostane, jer sve drugo je važnije od vas samih. Živite živote ne samo siromašnih po novčaniku, već i u smislu znanja, upoznavanja vaših prava, mogućnosti…
Navikli ste da vas bilo tko tko nosi odjelo gazi i ponižava samo zato, jer ste sami sebe uvjerili da je odjelo iznad vas, a nije.
Naučili ste da budete robovi, pa vam smetaju drugi koji to ne žele? Njegodujete tuđu borbu i pokušavate da omalovažite zahtjeve koje netko navede, a koji su u cijelome svijetu uobičajeni. Pitali ste me da li znam za koliko rade med. radnici i jos neke ste naveli.
Sto mene briga za koliko radite? Trazite više, tko vam brani?
Da necu slucajno ja za vas traziti povecanje? Borite se za sebe ako vam je malo, baš kao što se i ja za sebe borim. Ako nećete, onda druge ostavite na miru! Ja neću raditi za ponižavajuću plaću.
Neću trpiti mobing. Neću da radim prekovremeno ni 10 minuta! Nisam ja kičmu našla na putu. Ne pristajem da radim bez dva slobodna dana u tjednu.
Neću da radim posao konobarice, a uz to i da budem higijeničarka! Ili jedno ili drugo! Ako sam konobarica, onda neću ni da taknem metlu. Ako sam čistacica, onda neću ni da pogledam tacnu.
A, ako i hocu da radim oba posla, onda plati dvije pune plaće! Neću raditi kod nekoga tko misli da nemam pravo sjesti i odmoriti. Neću raditi kod nekoga tko me ne cijeni prvo kao čovjeka, a onda kao radnika. Neću doći na posao ako mi se samo jedan jedini put ne isplati dnevnica. Bolje odmarati, nego besplatno raditi.
Neću da mi davaju besplatan obrok, obrok koji je njima ostao od ručka, ili da jedem najjeftiniji sendvič. Hoću pare, pa ću sama kupiti sta ja hoću!
Neću da se javljam na telefon “velikim gazdama” kad god im se prahne da me zovu. Od tada do tada me mozeš nazvati, a poslije tog sata se ne javljam do sutra. Tako sam već radila i tako ću uvijek raditi.
Ne dam da me bilo tko gazi i da misli da sam predmet, jer nisam! Vi ako želite da vam “velike gazde” rade sve što žele, ok meni ne smeta, ali zato nemojte da se mješate tamo gdje vam nije mjesto. Ja rob nisam i neću biti ni po cijenu kruha!
Znam da je u komentarima bilo i “velikih gazda” koji kada uzimaju uvijek im je malo i nikada ne kažu da je puno da neće više, a kada netko drugi traži ono što mu pripada, onda misle i da je 1 marka previše.
Bilo je i onih koji ne znaju šta znači borba, a bilo je i onih koji nemaju pojma zašto se protive, ali se protive. Pozdravljam sve koji imaju samopoštovanje i koji se bore za sebe. Za one koji misle da sam se šalila samo da znate da griješite. Jako sam ozbiljna i ovako se uvijek ophodim i u svemu. Ne znam samo čemu to čuđenje”.
Dnevnik.ba