Vladimir Putin djeluje kao 'solo igrač', vodeći rusku vojsku u visokorizičan rat koji prijeti da razori ekonomiju njegove zemlje, piše BBC.
Rijetko kad je izgledao više izolirano nego u dva nedavna javna nastupa sa svojim užim krugom, gdje sjedi na velikoj udaljenosti od svojih najbližih savjetnika.
Kao glavnokomandirajući, krajnja odgovornost za invaziju leži na njemu, ali se oduvijek oslanjao na duboko lojalnu pratnju, od kojih su mnogi također započeli karijeru u ruskim sigurnosnim službama. Postavlja se pitanje tko ima utjecaja u ovom najsudbonosnijem trenutku njegovog predsjedništva?
Ministar obrane Sergej Šojgu
Ako itko ima utjecaja, to je dugogodišnji pouzdanik Sergej Šojgu, koji stalno ponavlja Putinov narativ o demilitarizaciji Ukrajine i zaštite Rusije od takozvane vojne prijetnje Zapada.
Riječ je o čovjeku koji s predsjednikom ide u lov i ribolov u Sibir, a na njega se u prošlosti gledalo kao na potencijalnog nasljednika.
Međutim, prije nekoliko dana se pojavila fotografija na kojoj Šojgu sjedi na udaljenom kraju stola na čijem pročelju je Putin. Zbog toga su mnogi počeli spekulirati koliko on zaista ima utjecaja na Putina.
- Šojgu je trebao biti na čelu marša za Kijev. On je ministar obrane i trebao je pobijediti - kaže Vera Mironova, specijalistica za oružane sukobe.
Bio je zaslužan za vojno zauzimanje Krima 2014. On je također bio na čelu vojno obavještajne agencije GRU, optužene za dva trovanja nervnim agensom - smrtonosni napad u Salisburyju u Velikoj Britaniji 2018. i skoro smrtonosni napad na oporbenog lidera Alekseja Navalnog u Sibiru 2020.
Možda izgleda neuobičajeno, ali ruski stručnjak za sigurnost i pisac Andrej Soldatov vjeruje da je ministar obrane i dalje najutjecajnija osoba koju predsjednik ima uz sebe.
- Šojgu nije samo zadužen za vojsku, on je također dijelom zadužen za ideologiju, a u Rusiji se ideologija uglavnom bavi poviješću i on kontrolira narativ - kazao je Soldatov.
Načelnik generalnog stožera Valerij Gersimov
Kao načelnika generalnog stožera, njegov je posao bio da napadne Ukrajinu i brzo završi posao, ali to nije uspio, piše BBC.
On je igrao glavnu ulogu u vojnim kampanjama Vladimira Putina otkako je komandirao vojskom u Čečenskom ratu 1999. godine, a bio je i na čelu vojnog planiranja za Ukrajinu, nadgledajući vojne vježbe u Bjelorusiji prošlog mjeseca.
General Gerasimov, kojeg je stručnjak za Rusiju Mark Galeotti opisao kao "nenasmiješenog, grubog čovjeka", također je igrao ključnu ulogu u vojnoj kampanji za aneksiju Krima.
Neki izvještaji sugeriraju da je sada povučen zbog zastoja u invaziji na Ukrajinu i izvještaja o lošem raspoloženju među vojnicima.
Ali Andrej Soldatov smatra da su to samo puste želje protivnika.
- Putin ne može kontrolirati svaku cestu i svaki bataljun, zato je tu Gerasimov. I dok ministar obrane možda voli nositi svoje uniforme, on nema vojnu obuku i treba se osloniti na profesionalce - dodaje.
Tajnik Vijeća sigurnosti Nikolaj Patrušev
- Patrušev je najproračunatiji igrač i smatra da Zapad godinama pokušava uništiti Rusiju - kaže Ben Noble, izvanredni profesor ruske politike na Sveučilišnom koledžu u Londonu.
On je jedan od trojice Putinovih lojalista koji su s njim služili još od 1970-ih u Sankt Peterburgu, kada je drugi najvažniji grad u Rusiji još bio poznat kao Lenjingrad.
Druga dvojica su šef službe sigurnosti Aleksandar Bortnikov i šef strane obavještajne službe Sergej Nariškin. Sav predsjednikov najuži krug je poznat kao 'siloviki', odnosno izvršitelji, ali ova trojka mu je najbliža.
Malo tko ima toliki utjecaj na predsjednika kao Nikolaj Patrušev. Ne samo da je radio s njim u starom KGB-u tijekom komunističke ere, već ga je zamijenio na mjestu šefa službe nasljednice, FSB, od 1999. do 2008.
Tijekom bizarnog sastanka ruskog vijeća sigurnosti, tri dana prije invazije, Patrušev je iznio svoje mišljenje da je "konkretan cilj" SAD-a uništenje Rusije.
Sjednica je bila izvanredna kazališna predstava, na kojoj je prikazan predsjednik kako drži sud za stolom dok je njegov sigurnosni tim jedan po jedan prilazio stolu i izražavao svoje mišljenje o priznavanju neovisnosti pobunjenika koje podržava Rusija u Ukrajini.
Nikolaj Patrušev je položio ispit.
Direktor Savezne sigurnosne službe Ruske Federacije Aleksander Bortnikov
Analitičari Kremlja kažu da predsjednik vjeruje informacijama koje dobiva od sigurnosnih službi više nego bilo kojem drugom izvoru, a Aleksandra Bortnikova vidi kao dio Putinovog unutarnjeg kruga.
Još jedno staro poznanstvo iz lenjingradskog KGB-a, preuzeo je vodstvo nad Saveznom sigurnosnom službom Ruske Federacije (FSB) koji je zamijenio Nikolaj Patruševa kada je ovaj dobio drugu funkciju.
Poznato je da su obojica ljudi bliski predsjedniku, ali kako ističe Ben Noble: "Nije kao da možemo s potpunim povjerenjem reći tko je glavni i tko je donosio odluke."
FSB ima značajan utjecaj na druge službe za provođenje zakona, pa čak ima i svoje specijalne jedinice.
On je važan, ali nije tu da preispituje ruskog lidera ili daje savjete na isti način kao drugi, smatra Andrej Soldatov.
Direktor Vanjske obavještajne službe Sergej Nariškin
Upotpunjavajući trio starih lenjingradskih prijatelja, Sergej Nariškin je stajao uz predsjednika veći dio svoje karijere.
Međutim, dogodila se zanimljiva scena tijekom sastanka ruskog vijeća sigurnosti uoči invazije na Ukrajinu.
Kada su ga pitali za procjenu situacije, šef obavještajne službe se uznemirio i zbunio, da bi mu predsjednik Putin rekao: "Nismo o tome pričali."
Dugačka sesija je montirana tako da je Kremlj jasno odlučio da njegovu nelagodu pokaže pred velikom televizijskom publikom.
- Bilo je šokantno. On je nevjerojatno pribran pa će ljudi pitati što se ovdje događa- rekao je Ben Noble za BBC. Mark Galeotti je zapazio toksičnu atmosferu cijele sjednice.
Ali Andrej Soldatov misli da je jednostavno uživao u trenutku.
- Putin se voli igrati sa svojim užim krugom, zato je učinio da Nariškin izgleda budalasto - rekao je Soldatov.
Sergej Nariškin je dugo bio u sjenci Putina, u Sankt Peterburgu 1990-ih, zatim u Putinovom uredu 2004. i na kraju je postao predsjedatelj parlamenta. Ali on je također na čelu Ruskog povijesnog društva i, po Soldatovljevom mišljenju, pokazao se veoma važnim u osiguravanju ideološke osnove za predsjednika za svoje postupke.
Dnevnik.ba