Sve veći broj potomaka Hrvata iz Južne Amerike dolazi raditi u Hrvatsku

Velik priljev ljudi otvara prostor agencijama za zapošljavanje koje nerijetko iskorištavaju rupe u sustavu za crno tržište rada. Sve to trebao bi urediti prijedlog izmjena Zakona o strancima, koji je u proceduri, prenosi HRT.

Više od sto tisuća stranih radnika danas živi i radi u Hrvatskoj. U potragu za boljom budućnosti tako su u nepoznatu im Hrvatsku na preporuku prijatelja došli i Sacin i Jefffrey.

- Došao sam ovamo prije dvije i pol godine kada je bilo vrijeme pandemije. Jedan moj prijatelj koji je živio i radio u Hrvatskoj rekao mi je: ako nemaš posla u Indiji, dođi ovamo. Tada je bilo teško u Indiji pronaći posao zbog pandemije, a prijatelj mi je rekao da ovdje ima mnogo mogućnosti za posao i dobar život. Zato sam došao, priča Sachin Kanhiaya, koji je u Hrvatsku došao iz Indije.

- Ovo nije bila moja prva opcija zato što sam prije aplicirao za druge države jer nikad prije nisam čuo za Hrvatsku. Ali sada kada sam došao, veoma mi se sviđa i vrlo sam zahvalan što sam ovdje, ističe Filipinac Jeffrey Cano.

Radnim uvjetima i prihvaćenošću su, kažu, više nego zadovoljni. Ipak, Sachin nam otkriva da ponude za rad dobio I u Njemačkoj, no zbog nekoliko stvari ipak se odlučio za Hrvatsku.

- Otišao sam u Njemačku jer sam dobio ponudu za posao, ali za samo tri dana vratio sam se na svoj stari posao ovdje. Nije mi se svidjelo ondje, Zagreb mi se sviđa više od Münchena, ali i ljudi, ljudi su ovdje uistinu odlični. Veoma su svi veseli, čim izađeš iz kuće, vidiš ljude kako se smiju, kaže Sachin.

Prošle godine Ministarstvo unutarnjih poslova izdalo je preko 170 tisuća radnih dozvola, što ne čudi budući da je prije tri godine ukinut kvotni sustav zapošljavanja stranih radnika. Zbog toga je početkom ove godine donesen prijedlog zamjene i dopune zakona o strancima. A mi smo provjerili što to točno znači za sve one koji u Hrvatskoj žele i planiraju pronaći svoj dom.

Izmjene ovog zakona trenutačno prolaze javnu raspravu, a tek bi onda trebale biti upućene u saborsku proceduru.

- Ovdje je prijedlog da se dozvola umjesto na jednu daje na tri godine, ali Hrvatska, neovisno o tim problemima koji su se pokazali u praksi, mora promijeniti zbog ove nove direktive Europskog parlamenta i vijeća vezano za tzv. plavu kartu koja je za visoko kvalificiranu radnu snagu iz trećih zemalja, objašnjava Sanja Klempić Bogadi, znanstvena savjetnica.

Hrvatska je do sada svoju potrebu za radnom snagom dobivala iz susjednih zemlja i to najviše iz Bosne i Hercegovine te Srbije. Zbog negativnog prirodnog kretanja i iseljavanja potreba za radnicima preselila se i na zemlje Trećeg svijeta. Najčešće je riječ o radnicima iz Nepala, Indije i Filipina.

- Sada je značajan broj radnika koji dolaze iz azijskih zemlja. Ove je godine Hrvatska do kraja trećeg mjeseca odobrila oko 50 tisuća dozvola za rad i boravak, najviše je bilo, oko 10 tisuća za državljane Nepala i za državljane Bosne i Hercegovine, zatim za Srbiju i ostale države, kaže Klempić Bogadi.

U Hrvatskoj trenutačno djeluje više od 800 agencija za zapošljavanje stranih radnika. Promjene ovog zakona zahtijevaju njihovo smanjene i veće kontrole, ali i uvođenje omjera između domaćih i stranih radnika. Tako hrvatski radnici moraju činiti najmanje 16 posto zaposlenih u ne deficitarnim zanimanjima odnosno najmanje 8 posto za deficitarna zanimanja.

- U prijedlogu je da postoje neke, nazovimo ih tako, crne liste poslodavaca koji ne ispunjavaju nekakve pravne uvijete ili su prekršili određene odredbe. Oni će čak morati prema ovom prijedlogu davati nekakvu mjenicu u korist države i MUPa vezano za radnike koji dolaze putem viza jer se događalo da radnici dođu i onda ih oni recimo ne uzmu jer nastane neka komplikacija i što se sada događa kako njih variti u te zemlje, objašnjava Klempić Bogadi.

- Znate, riječ je o obje strane. Agencije za zapošljavanje dovode mnogo ljudi u Hrvatsku iz drugih zemalja i misle samo kako će na njima zaraditi. S druge stane, neki ljudi koji dođu ne žele raditi, uz to ne govore engleski dobro i ne žele naučiti hrvatski, ističe Sachin Kanhiaya.

Poznavanje jezika jedan je od najvažnijih faktora za prilagodbu. Institut za migracije i narodnosti u suradnji s Hrvatskog gospodarskom komorom i Sveučilištem Sjever provodi brojne projekte kako bi taj proces olakšali. Posebne programe pokrenuli su zbog sve većeg broja potomaka hrvatskih iseljenika koji se žele doseliti u Hrvatsku.

- Dajemo odgovore na upite što treba, kako treba. Pomažemo jer je problem jezik, jer većinom oni ne govore jezik i onda tu pomažemo da oni prije toga imaju online tečajeve. Pogotovo unazad deset godina je negdje dvije tisuće potomaka došlo na učenje Hrvatskog jezika, 90 posto su iz Južne Amerike. Od njih jedna trećina trajno ostaje u Hrvatskoj, tako da kad nauče malo hrvatski onda su oni itekako potrebni za tržište rada, objašnjava Marina Perić Kaselj, ravnateljica Instituta za migracije i narodnosti.

Trend povratka u Hrvatsku, ističe ravnateljica Instituta, sve je pozitivniji pa se tako od 2020. u Hrvatsku doselilo više od dvije tisuće Hrvata i to najviše iz Južne Amerike. Zbog bolje i sigurnije budućnosti u Hrvatsku su iz Bolivije, učiti jezik i graditi bolju budućnost, došli i Fabiana i Ivo.

- Ja sam došla u Hrvatsku prije dvije godine jer sam dobila stipendiju za učenje hrvatskoga jezika i onda sam mislila da to će biti dovoljno za upisati fakultet, ali na kraju nije bilo tako. Ali sada je sve okej i mislim da sve ide dobro, rekla je studentica Fabiana Mileta.

- Mi smo nažalost izgubili kontakt i priliku da govorimo hrvatski jezik i zato sam ja ovdje u Hrvatskoj jer sam oduvijek bio znatiželjan o hrvatskom jeziku, otkriva Ivo Mateo Dick Drpić, inženjer naftnog rudarstva.

Svake godine više od deset tisuća Hrvata iz Južne Amerike zatraži upit za preseljenjem u Hrvatsku. Najviše je riječ o studentima i ljudima koji u Hrvatskoj žele raditi, ali sve češće dolazi do povratka Hrvata i iz europskih zemalja.

- Ono što nas zanima - mi hoćemo potencijal, bilo suvremene migrante koji su uselili ulaskom Hrvatske u Europsku uniju i želimo naravno potomke iseljenika koji imaju i te kakve potencijale, koji su školovani, obrazovani i koji bi ovdje pojačali gospodarstvo, objašnjava Perić Kaselj.

Upravo je pitanje jezične i kulturne prilagodbe svih onih koji u Hrvatskoj planiraju pronaći dom sve aktualnije. Jer kako ističu stručnjakinje, val migracija koji se iz godine u godinu povećava, zahtijeva mjere integracija na kojima se još treba poraditi.

Dnevnik.ba