Radmila i Mladen Šetka uz obitelj, rodbinu i prijatelje proslavili su 60. obljetnicu braka, dijamantni pir, prvo u Franjevačkoj crkvi svetog Petra i Pavla, gdje im nadahnutu čestitku uputio fra Tomislav Crnogorac koji je predslavio svetu misu. Slavlje se zatim nastavilo u restoranu Romanca u Mostaru, gdje je točno 60 uzvanika slavilo 60 godina braka slavljenika. Taj broj se nije namjerno poklopio, nego slučajno, odnosno znakovito, jer je bilo pozvano više od 70 uzvanika, a odazvalo se njih 60. Slavljenici s ponosom ističu da imaju tri sina, četiri unuka, jednu unuku i dvije praunuke, da su se naradili u životu, preživjeli dva rata, dva društvena uređenja, dva mjesta življenja i ostali zajedno u braku 60 godina u dobru i u zlu.
Vjenčali su se davne 1962. godine, 14. srpnja, u crkvi svetog Ivana Krstitelja u Konjicu. Tijekom cijele ove divne srpanjske večeri u restoranu Romanca u Mostaru na zidu su se pomoću projektora vrtjele fotografije iz obiteljskih albuma slavljenika u kojima su se nalazile i fotografije najvećeg dijela gostiju, dok je glazba uživo davala dodatni štimung slavljeničkoj atmosferi.
Slavljenicima se prigodnom čestitkom obratio i jedan od sinova, a slavljenik, koji je povodom dijamantnog pira napisao i svoj prvijenac, autobiografsku knjigu „Škola života“, uputio je emotivne riječi zahvale prisutnim gostima koji su dobili po jedan primjerak knjige kao lijepu uspomenu na dotični svečani događaj i slavljenike.
U nastavku u cijelosti prenosimo obraćanje jednog od sinova te pogovor iz autobiografskog prvijenca slavljenika.
Dragi roditelji,
budući da je život prvenstveno Božji dar, želimo se prvo zahvaliti dragom Bogu, na današnji blagdan Gospe Karmelske, na ovih pobjedonosnih 60 godina vašega braka, na vašem dugom, lijepom i plodonosnom životu, koji često nije bio lagan, ali vi ste dostojanstveno i hrabro nosili svoj životni križ svih ovih šezdeset godina. Opstali ste zajedno unatoč svim iskušenjima i napastima.
Sve što smo mi djeca postigli u životu, postigli smo zahvaljujući vama. Žrtvovali ste se cijeli život da nama djeci bude bolje, i ne misleći na sebe. Školovali ste nas, dali nam materijalna sredstva za život – koja ste teškom mukom stekli i zaradili, poučavali nas i odgajali, bdjeli nad nama i štitili nas svojom nesebičnom i zaštitničkom ljubavlju.
Vjenčali ste se prije 60 godina u crkvi svetog Ivana Krstitelja u Konjicu, a danas ste obnovili tu svetu uspomenu u crkvi svetog Petra i Pavla u Mostaru.
Večeras ovdje slavimo tu pobjedu, veličanstvenu pobjedu ljubavi, dobrote, vjere i nade, pobjedu svih nas – djece, unuka, praunuka, rodbine, prijatelja i poznanika – svih ovih dragih ljudi koji su došli iz raznih krajeva da uveličaju ovo vaše i naše zajedničko slavlje, ali i onih koji iz bilo kojih razloga nisu mogli doći, a željeli su.
Dragi roditelji, neka vam je sretna ova 60. godišnjica braka, dijamantni pir, koja može poslužiti kao primjer svim nadolazećim naraštajima kako ljubav pobjeđuje svaku krizu jer od ljubavi se živi – dok nas smrt ne rastavi – no, onda je samo još jača, još veća, jer ona je vječna.
Živjeli i hvala vam na svemu što ste učinili za nas i naše potomke!
Bog vas blagoslovio!
Pogovor
Čini mi se kako me je najviše u životu potresao taj nesretni rat. Nikad nisam vjerovao da bi moglo biti rata. Što sam naučio? To da su mi neki ljudi, koji su mi prije rata bili prijatelji, za vrijeme rata bili neprijatelji, a neki koji su mi prije rata bili nepoznati, za vrijeme rata bili prijatelji. Nakon rata, čini mi se da više nitko nikomu nije ni prijatelj ni neprijatelj; ljudi su postali nekako ravnodušni i nezainteresirani jedni za druge.
Jednako tako kako nisam vjerovao da može biti rata, a bilo je, nisam vjerovao ni da može biti Boga, a bilo je; jer što sam sve prošao u životu u ratu sa suprugom, po ljudskom je to bilo nemoguće preživjeti, a po Božjem se pokazalo da je moguće. Nitko nas drugi nije spasio doli dragi Bog. I dugujem Mu veliku hvalu, čast i slavu za sve što je učinio za mene u životu i za moju obitelj. Doveo nas je žive i zdrave do Mostara te mi u Svojoj providnosti darovao posao o kakvom čovjek prognanik može samo sanjati, kao i zdravlje meni i mojoj supruzi – evo stari smo preko osamdeset godina, a još vitalni i zdravi. Zahvalan sam Mu na svojoj obitelji, rodbini, prijateljima, ali i neprijateljima jer su njihovi predmeti u Školi života bili oni koji su se najteže polagali, no od prijatelja nikad ne bih uspio naučiti ono što sam naučio od ovih.
Nismo bili neki praktični vjernici Radmila i ja, ali sad smo potpuno uvjereni da sve što smo u životu stekli i dobili, dobili smo samo po milosti Božjoj, a vjerojatno i zbog toga što smo se uvijek u životu trudili živjeti časno i pošteno pa je i Gospodin taj naš trud prepoznao i smilovao nam se. Živjeti poštenim načinom života je vjerojatno jedna trajna i iskrena molitva, koja u očima Božjim ima znatno veću cijenu, nego u ljudskim očima.
Shvatio sam da je život škola koju će, doduše, svi jednom završiti, zavisi samo s kojim uspjehom. Radujem se što je Učitelj onaj koji sudi pošteno po našim djelima te iskazuje milosrđe tko god to od Njega zaište. Moje djetinjstvo je prošlo u velikoj patnji, kao i mnoge druge djece, oskudijevali smo svim i svačim, ali imali smo veliku međusobnu ljubav koja nas je održala u životu, kao i Radmilu i mene s djecom svih ovih 60 godina braka.
Na koncu, želim se zahvaliti svima koji su mi činili dobro u životu na bilo koji način, kao što je to, primjerice, onaj nepoznati mladi srpski vojnik koji nas je u konvoju prema hrvatskoj teritoriji spasio da nas ne ubije poznati naš susjed – kojemu smo mi na koncu oprostili, kao i svima onima koji nam nisu željeli dobro, jer znamo da je Božja providnost sve vodila i da je taj mladi vojnik samo nama, bio nepoznat, ali ne i dragomu Bogu.
U posljednje vrijeme, veoma me pogodila smrt meni bliskih i dragih ljudi: moga sestrića Andrije, Nedeljka i Elize Zelić, Ante Čarapine, Kureša Tome, Redže Karića – koji mi je u najgorim vremenima u ratu bio najbolji prijatelj. Vjerujem da su otišli na bolje mjesto: tamo gdje odlaze dobri ljudi jer ih među nama ostaje sve manje i manje. Bilo je još dragih ljudi koji se preseliše na drugi svijet; pokoj im duši!
Velika je paleta ljudi kojima bih želio zahvaliti. Imao sam prvotnu namjeru pobrojati njihova imena u znak zahvalnosti, no onda sam se pobojao da ne bih nekoga ispustio, pa vam ovim putem, dragi moji ljudi, iskreno zahvaljujem, a vi ćete znati, svatko ponaosob, komu se obraćam, i s koliko žara i ljubavi. Neka dragi Bog čuva i prati sve vas i vaše obitelji na životnom putu!
Nadam se kako ćemo se opet jednom svi susresti kod Njega i da nećemo više imati pitanja koja nas muče – ni o životu, ni o ljudima.
Vaš Mlađo!
U Mostaru za 60.obljetnicu braka 14.7.2022. (za dijamantni pir)
Dnevnik.ba