Suđenje za zločin Armije BiH u Križančevu selu: „Pitam ga zašto pale, kaže mi: Gospođo, rat je“

Na suđenju Ibrahimu Puriću i ostalim optuženim za zločine počinjene kod Viteza, održanom u drugoj polovici rujna ove godine, svjedokinja Državnog tužiteljstva se prisjetila napada Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) na Donje Dubravice u prosincu 1993. godine, kada joj je stradao muž na liniji.

Dragica Križanac je kazala da je napad na Donje Dubravice počeo ujutro, kada je strahovito pucalo.

“Muž je otrčao na liniju, a kćerka je spavala. Ivica Križanac mi je rekao da bježim. Svi su pobjegli, a ostali smo ja i dvije susjede. Izbjegla sam smrt za milimetar”, ispričala je Križanac.

Navela je da je čula da joj je muž ranjen, te da je po dolasku u Bilu saznala da je preminuo. Kako je kazala, on nije nosio oružje kada je krenuo prema liniji, piše detektor.ba.

Nakon što je vojska zauzela selo i ona pobjegla iz Donje Dubravice, Križanac je, prema svjedočenju, telefonom komunicirala s pripadnikom ABiH.

“Snaha zove svoju kuću, javlja se čovjek, kaže da je iz Armije. Uzela sam slušalicu i rekla da je kuća pored te moja kuća i da ne odvaljuju vrata. On meni kaže da nisam trebala ići iz sela”, ispričala je svjedokinja koja je napomenula da je njenoj snahi tada zapaljena štala.

“Pitam ga zašto pale, zašto nisu izveli krave i pojeli. Kaže on meni: ‘Gospođo, rat je.’ Mi u Križančevu Selu to nismo zaslužili, muslimanima koje smo ispratili nije falila dlaka s glave”, rekla je Križanac, objasnivši da je drugo ime za Dubravicu bilo Križančevo Selo.

Ibrahim Purić, Ibrahim Tarahija, Nijaz Sivro, Rušit Nurković, Almir Sarajlić zvani Roki, Sadik i Šaćir Omanović te Kasim Kavazović optuženi su za ubojstva najmanje 12 vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti, prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravicu kod Viteza 22. prosinca 1993. godine.

Prema optužnici, Purić je bio zapovjednik 325. brdske brigade ABiH, Tarahija zapovjednik Trećeg bataljuna ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici zapovjednika, a ostala četvorica pripadnici ove brigade.

Križanac je kazala kako su tijekom napada ABiH ubijene dvije žene – Kata i Matilda. Na upit obrane prvooptuženog, Križanac je objasnila da je Matilda krenula musti krave kada je ubijena te da se tada nalazila blizu borbenih linija.

Svjedok Zijad Sarajlić je ispričao kako je od travnja 1993. godine bio u sastavu 325. brigade ABiH, te da je obavljao poslove privođenja dezertera.

Rekao je da je Muharem Sivro bio njegov prvi pretpostavljeni. Sa svjedokom je, kako je naveo, radio i Jasmin Sarajlić.

“Sjećam se, cilj akcije je bio otvoriti se prema Starom Vitezu. Vidio sam tri zarobljenika HVO-a, jedan se zvao Boško, Srbin. Transportirali smo ih da idu u Zenicu”, kazao je svjedok.

Na upit obrane negirao je da poznaje Purića i rekao da mu nije poznato gdje je bio tijekom napada.

Na upit branitelja Nermina Vile, svjedok je kazao da su petooptuženog Almira Sarajlića od malih nogu zvali Roki, jer je bio “življi”.

Na ročištu je pročitan iskaz preminulog svjedoka Ćamila Lepira, koji je naveo kako je tijekom akcije u prosincu 1993. godine bio kući, ali da je “od naroda čuo kako je strijeljano 13 vojnika HVO-a”.

Dnevnik.ba