Sud odbio tužbu Zvonka Zubaka protiv Hrvatske u slučaju nabavke raketnog sustava S-300
Zagrebački Općinski građanski sud po drugi puta je, u 19 godina koliko traje spor, nepravomoćno odbio tužbu trgovca oružjem Zvonka Zubaka protiv države u kojoj traži 200 milijuna dolara za raketni sustav S-300 čije je dijelove tvrtka Winsley Fince Limited isporučila Hrvatskoj za vrijeme rata 1993. i 1994. godine. Sa zateznim kamatama, Zubakov zahtjev bio je težak oko milijardu dolara.
Prema neslužbenim informacijama, današnja presuda je donesena bez znanja stranaka u postupku. Naime, izricanje presude bilo je zakazano za srijedu 27. listopada, da bi im ona bila poslana danas. Na ovu presudu Zubak ima pravo žalbe Županijskom sudu, a zagrebački Županijski sud mu je jednom već žalbu bio usvojio, te ukinuo raniju odbijajuću presudu te naložio novi postupak. Naime, zagrebački Općinski građanski sud po drugome sucu već je 2008. donio gotovo identičnu odluku odbivši Zubaka, no nakon Zubakove žalbe postupak je ponovljen, međutim s istim nepravomoćnim epilogom. Naime, sud je zaključio da je Zubakovo potraživanje u zastari, prenosi Jutarnji list.
"Ovaj sud utvrđuje da je spor u ovoj pravnoj stvari spor o međusobnim potraživanjima pravnih osoba iz ugovora o prometu robe i usluga, u kojem izdaci u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine", naveo je sud u obrazloženju presude. Niti arbitraža koju je 2001. pokrenuo Winsley Finance Limited, prema mišljenju suda nije prekinula zastaru, budući ugovor kojim je Winsley Finace Limited prepustila potraživanja Zubaku, Zubaka ne ovlašćuje da pokreće arbitražu.
U svojoj odluci sud je navodnu izjavu Gojka Šuška o priznanju duga, koju je 2011. na suđenje naknadno donio češki trgovac oružjem Petr Pernička, a o kojoj je Jutarnji list detaljno izvještavao, ocijenio krivotvorinom. "Povezujući sve utvrđeno pod točkama ovaj sud ispravu ne prihvaća kao istinitu, već smatra da se radi o krivotvorini sačinjenoj da bi se pozicija tužitelja u ovom sporu bitno ojačala i pri tome ističe da neuvjerljivost iskaza tužitelja i Petra Perničke, procesne radnje tužitelja tijekom postupka usmjerene na predlaganje provođenja dokaza saslušanjem već broja svjedoka, a na okolnost priznanja duga i prekida zatare, te saslušanih svjedoka i manipulirane tužitelja s izvornikom isprave čine takvu logičnu i uvjerljivu cjelinu temeljem koje sud nedvojbeno utvrđuje da isprava nije izraz volje ministra Šuška sa svim pravnim posljedicama koje iz isprave proizlaze."
Neistinitim je ocijenjen i iskaz svjedoka Ljube Ćesića Rojsa koji je tvrdio kako je vidio da Šušak Pernički predaje dokumente. Sud je također ukorio i Državno odvjetništvo koje je osporavalo dug tvrdeći da je predugovor ništavan jer je "zelenaški".
Tvrdnja tuženika da je budući ugovor ništav jer je "zelenašk"i, je krajnje neuvjerljiva i gotovo smiješna. Naime, da bi određeni ugovor bio ništav zbog zelenaštva moraju biti kumulativno i istovremeno ispunjeni uvjeti i to s jedne strane da je oštećeni ugovaratelj na sklapanje za sebe nepovoljnog ugovora pristao zbog na njegovoj strani nepovoljnih okolnosti (stanje nužde ili teških materijalnih prilika, nedovoljnog iskustva, lakomislenosti ili zavisnosti) koje su ga prisilile na sklapanje takvog ugovora, a s druge strane da postoji korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je druga strana dala odnosno između obveza kako bi ih morala ispuniti druga strana i obveze koju je preuzela zelenaškim ugovorom, a pritom i da je ta druga strana znala o postojanju kod oštećenog ugovaratelja za nepovoljne okolnosti, te da je takvu njegovu situaciju i iskoristila da bi za sebe polučila korist.
Tuženik, država, koja je preko MORH-a prihvatila dio sustava S-300, pokazala ga na javnoj televiziji na Svečanom mimohodu
oružanih snaga RH 1995. godine, čak i uz činjenicu da u tom trenutku još nije bila provedena Vojno redarstvena operacija Oluja zasigurno se na kupnju sustava S-300 nije odlučila radi stanja nužde, već radi promišljanja što će takav sustav donijeti tuženiku u daljem oslobođenju okupiranog teritorija", navedeno je u obrazloženju presude.
Dnevnik.ba