Naime, prema njegovom istraživanju izgleda da do sljedećeg masovnog izumiranja neće doći tako brzo kako su pokazivale prve procjene najgoreg scenarija; što je donekle ohrabrujuća informacija u ovom moru negativnih vijesti o razarajućim klimatskim promjenama ili pojavi budućih pandemija. No problem nažalost nije tako jednostavan.
Do sada je bilo pet masovnih izumiranja, odnosno naglog smanjenja broja živih vrsta. U posljednjih 540 milijuna godina zabilježeno je njih pet pri čemu je u relativno kratkom geološkom vremenskom rasponu nestalo oko 50% životinjskih vrsta.
Ovi događaji, navode znanstvenici, često prate klimatske promjene, bilo da je riječ o ekstremnom zagrijavanju ili ekstremnom padu temperatura. Uzroci mogu biti razni, od pada asteroida do pojačane vulkanske aktivnosti, piše Science Alert.
Najveće izumiranje u povijesti dogodilo se prije 250 milijuna godina kada je s lica Zemlje izbrisano 96% života u moru te više od tri četvrtine na kopnu. Posljednje je bilo prije 65 milijuna godina, kada su s našeg planeta nestali dinosauri.
Kada je klimatolog Kunio Kaiho pokušao kvantificirati stabilnost prosječne Zemljine površinske temperature i biološku raznolikost planeta, otkrio je linearan efekt, odnosno da je opseg izumiranja veći s većom promjenom temperature.
Ustanovio je da su se prilikom globalnog pada temperatura najveća masovna izumiranja dogodila kada su one pale za oko 7°C, a prilikom globalnog zatopljenja, pri zagrijavanju od otprilike 9°C. Ovaj porast temperature je zapravo bio značajno viši od prijašnjih procjena koje su ukazivale na to da bi porast od 5.2°C rezultirao velikim masovnim izumiranjem u moru, koji je na razini prethodnih "velikih pet".
"Globalno zagrijavanje od 9°C neće se pojaviti u antropocenu barem do 2500., i to u najgorem scenariju", navodi Kaiho.
Japanski klimatolog ne poriče da već sada zbog klimatskih promjena dolazi do izumiranja vrsta na kopnu i u moru; on samo smatra da ona neće uzrokovati iste gubitke kao prijašnjih pet.
Do kraja stoljeća bi temperatura na našem planetu mogla porasti za čak 4.4°C. No problem nije samo u razini globalnog zatopljenja ili zahlađenja. Ključna je i brzina kojom se to događa.
Kao što smo već spomenuli, u najvećem masovnom izumiranju, do kojeg je došlo prije 250 milijuna godina, nestalo je oko 95 posto poznatih vrsta. Cijeli taj proces je trajao nekih 60.000 godina. No današnje globalno zatopljenje se, zahvaljujući emisijama fosilnih goriva, odvija u mnogo kraćem vremenskom razdoblju.
Stoga bi u šestom masovnom izumiranju mogao umrijeti ogroman broj vrsta, ne zbog snažnog porasta temperatura, nego zbog toga što se promjene događaju toliko brzo da se mnoge vrste neće moći prilagoditi. Ovu činjenicu priznaje i sam Kaiho.
"Predviđanje budućeg antropogenog izumiranja korištenjem samo površinske temperature nije previše precizno jer se uzroci izumiranja razlikuju od uzroka u geološkom vremenu", rekao je japanski klimatolog.
"Otkrio sam da u linearnom odnosu kopneni kralježnjaci imaju manju toleranciju od onih morskih na iste događaje globalnog zatopljenja, ali da su morske životinje više osjetljivije na promjenu temperature staništa od kopnenih koje mogu potražiti utočište. Do ovakvih situacija bi moglo doći u sljedećih sto godina", dodao je.
Kako god gledali, jasno je da će s klimatskim promjenama mnoge vrste biti osuđene na propast. Točan razmjer gubitaka i potreban period za najgori scenarij ostaju predmeti rasprave u znanstvenoj zajednici.
Istraživanje naslova Relationship between extinction magnitude and climate change during major marine and terrestrial animal crises objavljeno je u časopisu Biogeosciences, prenosi Index.hr.
Dnevnik.ba