U banjalučkoj Osnovnoj školi Branko Radičević počela je raditi 2018. godine na mjestu profesorice razredne nastave, odnosno učiteljice, putem javnog natječaja. Tu je radila do 2020. godine, kada je škola dobila novog direktora Sinišu Rankića.
“U lipnju 2020. godine otišla sam na razgovor kod njega i pitala ga postoji li mogućnost da zadržim radno mjesto jer je škola dobila informaciju da se učiteljica koju sam ja mijenjala dvije godine i nešto neće vratiti na to radno mjesto i da se snašla u nekoj drugoj stranoj državi. Ta učiteljica je, prethodno, uzela dvije godine plaćenog odsustva. Rekao je da razumije moj problem, ali da je danas jedini način da netko zadrži svoje radno mjesto da se učlani u stranku. Rekao je da se hitno moram upoznati s ministricom prosvjete i kulture Natalijom Trivić i njenom savjetnicom Eneom Hotić, te da one diktiraju tko će biti primljen u nekoj školi”, kaže Nada i nastavlja:
“Bila sam iznenađena. Rekao mi je da možemo ponovno pričati tek nakon upoznavanja. Direktor škole im je dao moj broj telefona, kontaktirale su me. Rekle su da se trebamo vidjeti i popričati o svim aktivnostima koje se trebaju realizirati. Natalija Trivić je rekla da razumije moj problem, ali da ću ja posao zadržati jedino ako skupim 50 do 70 glasova, navodeći da je to naša “međuusluga, te da jedino na taj način mogu zadržati svoje radno mjesto”.
Bila je, kako kaže, u najmanju ruku iznenađena jer netko tko je prvi student generacije, tko je ostvarivao velike rezultate, tko je najmlađi magistar u Republici Srpskoj, dođe u situaciju da njegov posao ovisi od skupljanja glasova ljudi koji su na funkciji da štite prosvjetne radnike i da im pomažu kad god im nešto zatreba.
“Znala sam da je nemoguće da ja to skupim jer je potrebno mnogo ljudi i samim tim sigurni glas znači da ja jamčim za te ljude da će glasati. Kasnije, kada su vidjeli da ja ne pokazujem te posebne rezultate za te lokalne izbore, počeli su pritisci, kako od strane direktora, tako i s vrha ministarstva. Kasnije me Enea Hotić ubacila u te neke grupe, učlanila me, ali ja se izravno nisam učlanila u stranku Ujedinjena Srpska. Jedino ako su one nešto zloupotrijebile i prijavile. Kada su vidjeli da ja ne mogu ostvariti ono što žele, počele su spominjati neke druge učiteljice koje su se ‘vrlo dobro pokazale’ i koje će zauzeti moje mjesto”, navela je.
Na kraju nije uspjela zadržati to radno mjesto, jer im, kako kaže, nije bila politički podobna.
“Kada sam vidjela da ću dobiti otkaz, direktor škole je rekao da na moje mjesto dolazi učiteljica koja je tehnološki višak, a po zakonu znamo da se proglašenje tehnološkog viška vrši na kraju školske godine, a ne usred redovne školske godine, prvog polugodišta. Tako je na moje mjesto došla učiteljica iz Čelinca, a ja sam ostala bez posla. Kasnije sam to javila roditeljima učenika, objasnila sam zašto ostajem bez posla”, kazala je.
Iako, zaključuje, podrška roditelja i njihove djece nije urodila plodom, Nada kaže da joj je ta podrška najveća pobjeda.
Ovaj slučaj je završio na sudu.
Dnevnik.ba