- Nema govora o starom smjeru. Ideja da se današnja situacija uspoređuje s ratom je neodgovorna histerija. Drugo ne mogu ništa reći. To je, otprilike, kao kad neko napiše tri protužidovske parole, pa kažete da se vratio holokaust. U ratu se ubijalo svaki dan. Neodgovorno je i nedopustivo uspoređivati današnju situaciju s ratom, pogotovo zato što rata nema ni u blizini. Ono što ima je veoma loša situacija i u Bosni i Hercegovini i izvan nje. A prije svega, to da se tu priča o napadu na suverenost BiH koju sama BiH nije u stanju realizirati. Bosna i Hercegovina nije suverena država. Naprosto napadati druge da se upliću u njen suverenitet je loš vic. Sama BiH se ne miješa u vlastite poslove. To je ključan problem, ocjenjuje Puhovski.
Sve drugo su, kaže, ružne stvari iz Zagreba, Beograda, Bruxellesa, Ankare, Moskve, itd.
- Ali one su moguće zato što je u Bosni i Hercegovini politički vakuum. Što BiH ne funkcionira kao punoljetna, kao korektna politička zajednica. To je ono što u BiH izgleda nisu u stanju sami sebi reći. To je ono što dovodi do toga da se priča o hrvatskim etnički čistim teritorijama, koji su bili fantazija ili fantazmagorija Herceg Bosne. A ne govori se o tome da je Sarajevo danas etnički čisto. Dajte da uzmemo iste kriterije, da govorimo o činjenicama. Onda tek možemo ići na zaključke, dodao je.
Slaven Kovačević se ne slaže s time, te ističe da Sarajevo nije etnički čisto.
- Pogrešno je takvo viđenje stvari. Ured visokog predstavnika svoj mandat temelji na Aneksu 10. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. On ima svoje direktne nadležnosti. Kada bi suverenitet bio u rukama visokog predstavnika, značilo bi da on donosi sve zakone i odluke u ime organa i institucija BiH. On to ne radi. Njegova uloga je bila stvaranje prostora za implementaciju mira i civilnog aspekta Mirovnog sporazuma. To je suština djelovanja visokog predstavnika. Ostale odluke su ipak donosile institucije BiH. Od različitih zakona u parlamentarnim procedurama, itd., naveo je Kovačević, te dodao:
- Ja nisam govorio o ratu. Ja sam govorio i interpretirao jedan dio presude famoznoj šestorci kako je to rečeno u Haagu. Što je jedan od ciljeva udruženog zločinačkog pothvata i kako je ta šestorka presuđena, što su oni htjeli i poveznica sa službenim Zagrebom. Kada to povežete, s tendencijom da se u Izbornom zakonu BiH stvaraju etnički čiste izborne jedinice, onda se tu vidi jedna linija. Nije točno da je Sarajevo čist grad. Ovdje u Sarajevu, po popisu iz 2013. godine živi oko 20 tisuća Hrvata, što je više nego u Grudama, Posušju, Čapljini, itd. Sarajevo još uvijek ima tu multietničku kulturu. Ima tu i drugih etničkih zajednica. Sarajevo ima taj temeljni multietnički karakter. Nije to onako kako je bilo prije rata, došlo je do promjena i kretanja stanovništva, što radi rata, što radi ekonomskih razloga. A pogledajte dijelove zapadne Hercegovine i Posavinu. Gdje su tamo Hrvati? Gdje je tih par stotina tisuća Hrvata iz bh. entiteta Republika Srpska o kojima nitko ne govori? Temelj moje politike je građanin pojedinac, objašnjava Kovačević.
Cijelo izdanje ovotjednog Specijala pogledajte u nastavku.
Dnevnik.ba