Najznačajnija odluka Druge internacionale je bila da se prvi svibanj proglasi kao Međunarodni praznik rada u znak sjećanja na proteste radnika u Chicagu 1886. godine, koji su okončani u krvi 4. svibnja, ubijena su četiri radnika, a preko 70 je povrijeđeno.
Odluka Druge internacionale je bila dio širih napora radnika tog vremena ostvariti pravo na osmosatni radni dan. Na kongresu 1889. pozvano je da se 1890. obilježi prvi svibanj u znak sjećanja na proteste iz Chicaga. Drugi kongres Druge internacionale održan 1891. godine u Briselu je odlučio da se prvi svibanj od tad svake godine obilježava kao Međunarodni praznik rada.
Šesti kongres Druge internacionale održan 1904. je pozvao "sve socijaldemokratske stranačke organizacije i sve sindikate da organiziraju energične demonstracije na prvi svibanj kako bi se zakonski uveo osmosatni radni tjedan, te za klasne zahtjeve proleterala i svjetski mir". Također učinio svim proleterskim organizacijama je naređeno da na prvi svibanj zaustave rad.
Radnici u Sjedinjenim Američkim Državama su se uspjeli do 1937. godine izboriti za osmosatni radni tjedan, te dobiti prekovremeni rad dodatno plaćen.
U Australiji je osmosatni radni dan za većinu radnika ostvaren u drugom desetljeću dvadesetog stoljeća. U većini europskih država osmosatni radni dan su radnici izborili u prvoj polovici 20. stoljeća.
U Bosni i Hercegovini Prvi svibanj kao Praznik rada je prvi put obilježen 1907. godine, ali su već u svibnju 1906. godine održani su protesti i zaustava rada.
U zemljama pod komunističkom vlasti Međunarodni praznik rada je obilježavan sa posebnim ideološkim žarom. Radnici su izlazili na ulice, a partijski dužnosnici su držali govore. U Sovjetskom savezu održavane su velike vojne parade na Crvenom trgu u Moskvi. Naravno u socijalističkim državama više nije bilo govora o borbi za prava radnika jer su ona u državnoj propagandi već bila u potpunosti ostvarena. Ceremonijama se zapravo slavila pobjeda radničke klase.
Propast komunističkog sustava je rezultirao tim da je radnička klasa u ovim zemljama zaboravila bit borbe za radnička prava i značaj prvog svibnja, ali je nastavila s obilježavanjem ljušture u vidu simboličkih manifestacija.
U Bosni i Hercegovini u kojoj ogroman broj radnika nema niti osmosatni radni dan niti petodnevni radni tjedan, sindikati se i ne trude organizirati masovne demonstracije niti postoji ideja o tome da je u 21. stoljeću trebalo biti normalno za radnika/radnicu raditi osam sati i svojoj obitelji posvetiti slobodna dva dana u tjednu, piše Klix.ba.
Prosvjedi u BiH
Stoga se i danas simbolično prosvjeduje u BiH. Kako je predsjednik Sindikata rudara Federacije BiH Sinan Husić najavio jučer, danas je u Sarajevo došlo 500 rudara kako bi, simbolično, na Međunarodni praznik rada tražili ostvarivanje njihovih prava i dobivanje usuglašenog kolektivnog ugovora.
Prvosvibanjska prosvjedna šetnja i okupljanje članova započelo je na platou Željezničke stanice s početkom u 09:30 sati, odakle su sudionici mirnom šetnjom u koloni krenuli k zgradi Vlade Federacije BiH, a potom Vilsonovim šetalištem k zgradi JP „Elektroprivreda BiH“ d.d. Sarajevo.
U Sarajevu je danas održan i mirni prosvjedni skup u organizaciji Sindikata metalaca FBiH kojem je prethodila prosvjedna šetnja. Okupljanje je održano na Trgu Prvog korpusa Armije RBiH, a odatle se prošetalo nekoliko ulica, sve do zgrade Vlade FBiH ispred koje je održan prosvjed.
Također, Sindikat solidarnosti u Tuzli organizirao je tradicionalni prvosvibanjski prosvjed pred spaljenom zgradom “Soda So”, a za učesnike je predviđena i podjela hrane.
Dnevnik.ba