U nastavku prenosimo ostatak njihovog članka.
Međutim, to ne znači da je invazija stala. Prema istim ukrajinskim fotografijama i videozapisima, geolokacija pokazuje da su ruske trupe značajno napredovale prema svojim ciljevima. To vrijedi u mnogim ključnim područjima na nekoliko frontova koji su formirani od početka invazije.
Kijev je u suštini blokiran s tri strane. Mase ruskih vojnika blokirale su cestu koja vodi zapadno od Kijeva u smjeru Žitomira i kreću se južno duž periferije s očitim ciljem odsijecanja grada od svakog kontakta sa zapadnim dijelom zemlje. Upad se nastavlja unatoč stalnom pritisku na oba boka iz smjera Kijeva i Žitomira. Ruska vojska i dalje trpi gubitke, ali ukrajinska vojska ne može u potpunosti zaustaviti njeno napredovanje.
Ruske trupe koje su se kretale iz Černihiva i regije Sumi približile su se istočnim i sjeveroistočnim predgrađima Kijeva, Brovariju i zračnoj luci Borispilj, te su tamo učvrstile svoje položaje. Ukrajinske aktivne borbene jedinice u pozadinskoj, koje pokušavaju zaustaviti ruske snage u Černihivu (koji je praktički opkoljen), nisu mogle spriječiti njihovo napredovanje. Gubici u opremi također nisu uspjeli zaustaviti ove postrojbe.
Na jugu u regiji Zaporižja, ukrajinska vojska pokušava zaustaviti proboj koji je nastao nakon što su njezine jedinice razbijene na Azovskom moru, dok ruske trupe prikupljaju napuštenu ukrajinsku opremu iz na brzinu evakuiranih vojnih baza. Udruživši snage s postrojbama iz Donbasa, ruske snage u regiji Zaporižja kreću se na sjever kroz gradove Polohi i Huljajpole. Njihov je cilj vjerojatno odsjeći sve ili barem najmoćnije ukrajinske snage, koje su prije ruske invazije bile koncentrirane na održavanje "linije kontakta" ukrajinske vojske i pružanje otpora snagama samoproglašenih republika u Donbasu.
Ruske borbene skupine iz okolice gradova Balaklije i Izjuma vjerojatno se žele približiti ruskoj skupini u Zaporižji, krećući se južno od Harkiva. Izjum je posljednjih dana bio poprište niza bitaka, dio grada je uništen, ali prava situacija na terenu je nejasna. Ako grad (važno prometno čvorište) bude zauzet, ruske trupe će se moći početi kretati prema jugu ili jugozapadu.
U samom Donbasu, ruske snage su već opkolile ukrajinske vojnike oko Mariupolja i Volnovahe i formiraju još jedan obruč oko Lisičanska i Sjeverodonjecka. U prošla dva dana ruske postrojbe zauzele su ove gradove zajedno s dosta ukrajinskih trupa unutar njih, krećući se prije invazije prema Lugansku sa sjevera (iz smjera Rusije) i juga.
Oko Harkiva, Ohtirke i Sumija vojske razmjenjuju vatru i napade. Rusko ratno zrakoplovstvo redovito bombardira ove gradove, ali nije uspjelo postići značajnije rezultate na terenu. Moguće je da ruska vojska ne planira daljnje napredovanje u tim područjima, jer su drugi pravci - zapadno od Sumija i južno od Harkiva - veći prioriteti.
Konačno, u odvojenom području koje nije povezano s drugim pravcima, oko Mikolajiva i na jugozapadu Ukrajine, ruske trupe pretrpjele su gubitke pokušavajući napraviti brzi proboj u smjeru Odese. Postoji video s početka ožujka s izgorjelim topničkim položajima, oštećenim tenkovima i oštećenim oklopnim vozilima oko Voznesenska, gdje se vodila bitka za prijelaz preko Južnog Buga kod Baštanke. Od tada ruska vojska okuplja snage na ovom području te širi područje pod svojom kontrolom na desnoj obali Dnjepra. Grad Mikolajiv blokiran je sa sjevera i istoka i pod topničkom je vatrom.
Kako sve ovo znamo?
Svi suvremeni ratovi odvijaju se pod "nadzorom" dobrovoljaca koji skupljaju i filtriraju fotografije i videozapise, izbacujući lažne i istovjetne. Njihovi popisi su potpuno transparentni, svatko može provjeriti dokaze o svakom gubitku. Jedan od ovih popisa, koji je sastavila grupa autora koji su radili i na svim nedavnim ratovima, uključujući Siriju, Irak, Libiju, Karabah i Donbas, možete pronaći ovdje.
Događaji prošlih dana na našoj interaktivnoj karti
Također možete pogledati tradicionalnije verzije ove karte koje jasno označavaju koja strana kontrolira koje teritorije. Karta također dobro korelira s podacima iz otvorenih izvora (fotografije, videozapisi i poruke ukrajinskih lokalnih vlasti o situaciji na njihovom području).
Općenito, otvoreni izvori stvaraju prilično kontradiktornu sliku. S jedne strane, prema video i fotodokumentaciji, ruska vojska trpi neprestane poraze i velike gubitke, prije svega u opremi. S druge strane, gubici i porazi događaju se sve dublje u ukrajinskom, teritoriju, sve bliže mogućim ključnim ciljevima u ovoj fazi rata.
Međutim, ove dvije činjenice proturječe jedna drugoj. Moramo imati na umu da ti otvoreni izvori pružaju nepotpunu sliku, čak i uz univerzalni pristup mobitelima, kamerama i društvenim mrežama. Zaraćene strane također imaju bitno različite političke ciljeve, taktike i strategije. Stoga je način na koji pristupaju i prezentiraju vojna pitanja radikalno drugačiji.
Važne stvari koje treba razumjeti
Otvoreni izvori nam govore puno o problemima, gubicima i nezgodama koje je imala ruska vojska, ali vrlo malo o tome što se događa s ukrajinskom stranom, koja je izgubila više područja i cijele regije na jugu i Donbasu. Fragmentarne informacije u zapadnim medijima daju sliku teških gubitaka i strašnih problema na ukrajinskoj strani.
Članak The New York Timesa objavljen 6. ožujka, na temelju razgovora s ukrajinskim časnicima, govori o ozbiljnim porazima i teškim borbama koje je opkoljena 59. brigada ukrajinske vojske vodila na jugu zemlje tijekom prvih dana rata. Prema riječima njezinih zapovjednika, brigadu su napale ruske snage pet puta snažnije i stalno je bila pod zračnim napadima od kojih se nije imala čime braniti, budući da je značajan dio protuzračne obrane bio povučen u Kijev uoči rata.
Kao rezultat toga, brigada je bila opkoljena na lijevoj obali Dnjepra, gdje je pretrpjela velike gubitke u tenkovima i topništvu. Tada je ono što je ostalo od brigade uspjelo prijeći rijeku i ući u Herson. Bili su prisiljeni napustiti grad pod novom prijetnjom opsade, što bi značilo potpuno uništenje postrojbe. Sada ono što je ostalo od brigade pokušava zadržati ruski upad u Herson zajedno s drugim jedinicama koje su pristigle odnekud.
Detalji borbe na drugom području južnog fronta, u Melitopolju i Berdjansku, još nisu objavljeni. Međutim, provladini ruski novinari fotografirali su zarobljenu bazu ukrajinske topničke bojne s napuštenom opremom i zalihama.
Očito, obje strane imaju velike žrtve. Ukrajinski gubici se povećavaju kada se postrojbe aktivne vojske nađu u okruženju. Čini se da je okruživanje ili prijetnja opkoljavanjem cijelih divizija postalo primarni cilj ruske vojske u ovoj fazi rata. Svrha toga je očito uništiti značajan dio ukrajinske vojske u Donbasu, na lijevoj obali Dnjepra i u Kijevu. Prošlih dana ruska vojska opkolila je Mariupolj i Černihiv i očito se spremala za nastavak operacija usmjerenih na okolna područja.
Unatoč svemu tome, rat se ne odvija po planu ruskog Združenog stožera. Ciljevi i tempo operacija zacrtani u ovom planu javnosti su nepoznati, ali stvari očito ne idu onako kako su planirane, sudeći po promjenama u načinu vođenja vojnih operacija, kao i očiglednim problemima i gubicima koje prenose otvoreni izvori.
Jasno je da je ruska vojska naišla na nepredviđene logističke probleme. U raznim područjima opskrbni kanali su ozbiljno narušeni, što utječe na postrojbe na frontu. Prednje jedinice također imaju problema s izviđanjem. Na temelju podataka iz otvorenih izvora, izviđanje provode male skupine koje su raspršene u raznim smjerovima, putujući sa šačicom tenkova i oklopnih vozila koja su potom oštećena neprijateljskom topničkom vatrom, protutenkovskim oružjima i protunapadima tenkova.
Rusko topništvo, barem oko Harkiva i Mikolajiva, doživjelo je osjetne gubitke od ukrajinskog topništva. To govori da ove postrojbe nisu nužno superiorne u pogledu izviđanja, ciljanja i vatrene moći. Istodobno, prije invazije se vjerovalo da je jedna od najvećih prednosti ruske vojske upravo njezino topništvo. Na sjeveru i zapadu oko Kijeva te u Donbasu, čini se da ruska vojska doista ima tu prednost.
Čini se da je rusko zapovjedništvo odustalo od helikopterskih napada i desanta iza neprijateljskih linija. Čini se da su rizici po postrojbe u zraku i na tlu veći od koristi zauzimanja ciljeva duboko iza neprijateljskih linija.
Više se ne pokušavaju duboki upadi niz ceste. Što se ruska vojska više približavala svojim ciljevima, to je otpor bio veći, uz sve veće poteškoće u osiguravanju zaliha i pojačanja. Upravo zbog toga se invazija toliko usporila. Čini se da svaka operacija sada zahtijeva da ruska vojska prvo nagomila svoje snage, bilo da blokiraju gradove i mjesta u pozadini ili na frontu.
Strategija ukrajinske vojske vođena je obranom velikih gradova operacijama baziranim na manje-više istim lokacijama kao prije rata. Oko gradova koji padaju pred ruskom invazijom provode granatiranje svojim topništvom i protutenkovskim projektilima. Postrojbe redovito poduzimaju protunapade koristeći mobilne borbene jedinice s tenkovima (to je bio slučaj oko Harkiva, Černihiva i Mikolajiva). Sve to tjera ruske trupe da traže nove pravce napredovanja te troše energiju na blokadu gradova i potencijalno na juriš na njih. To usporava (a na mjestima čak i zaustavlja) rusku invaziju. Međutim, cjelokupna strategija i vojna situacija za ukrajinsku vojsku nastavljaju se pogoršavati.
Istodobno se dva tjedna nakon početka rata, unatoč suprotnim očekivanjima, i dalje vodi bitka za zračni prostor. Ovdje, baš kao i prije rata, ruska vojska ima prednost, ali ukrajinska vojska i protuzračna obrana, unatoč onome što je Putin rekao o njima, postoje i dalje i čak su sposobne djelovati, iako u ograničenom kapacitetu. Održavanje ukrajinskih protuzračnih sustava spremnih za borbu (barem za obrambenu uporabu) dosad je značilo da ruski gubici rastu kako ruska vojska pokušava rasporediti svoje zračne snage.
Nemogućnost stjecanja potpune prevlasti u zraku unatoč prednosti u resursima vjerojatno je povezana s ruskim problemima s organiziranjem izviđanja. Moskva se našla u ovoj situaciji unatoč činjenici da ukrajinska vojska nije imala ništa manje problema sa svojim zračnim snagama i protuzračnom obranom (uključujući neke gubitke vjerojatno uzrokovane prijateljskom vatrom).
Dnevnik.ba