Pogledajte jednu od najvećih sramota u povijesti bh. nogometa: Čovjek u crnom obavio zadatak po cijenu gubitka obraza

Od starta je naginjao domaćoj momčadi, no bila je previše inferiorna pa ni njegova svesrdna pomoć nije bila dovoljna za više od velikog zaostatka (1:3) na poluvremenu.

Od prvog zvižduka u drugom poluvremenu maksimalno se mobilizirao te više nije dopuštao da mu se bilo što "omakne", kako je istaknuto u kompilaciji objavljenoj na Facebook stranici gostujuće momčadi.

Kako je davao jedanaesterce, žmirio na zaleđa i povremeno ih izmišljao, isto radeći s prekršajima, najbolje vam je da pogledate u snimci. Crveni kartoni su tek posebna priča.

Eklatantna namjera - izgon iz nogometa

Poprženović je došao obaviti dodijeljeni zadatak i uspješno je to učinio. Problem je što mu nije naređeno dijeljenje pravde nego sportska krađa.

U uređenoj državi s uređenom ligom i uređenom sudačkom organizacijom, koja ne protežira i ne nagrađuje ovakve tipove, Poprženović bi nakon ovoga dobio izgon iz profesionalnog nogometa.

Poštenje je nešto što bi se kod suca trebalo podrazumijevati, a kako se kod nas ne podrazumijeva onda bi trebalo biti prvi kriterij, prije kvalitete suđenja. Pa tko se odluči krasti, neka to radi izvan nogometnih travnjaka.

Puno je tek punoljetnih klinaca koji vole nogomet i rado bi se probijali s nižih, županijskih razina, ali i oni znaju da se samo rijetki kvalitetni suci mogu probiti do najviše razine u državi. Značajan dio kvote namijenjen je ljudima sa zadacima u crnom i žutom.

Što se dotičnog suca tiče, on bi se trebao preispitati glede odnosa troška i koristi. Vrijedi li mu zaista ta materijalna ili kakva već nagrada više od izgubljenog obraza.

I da. Suci mogu griješiti kao i ostala 22 čovjeka na travnjaku. Štoviše, treba imati razumijevanja za njihove greške i manje ih častiti uvredama, čemu su kod nas ljudi skloni. No kad je u pitanju eklatantna namjera, a ovdje je u pitanju eklatantna namjera, tu ne bi smjelo biti poštede.

Dnevnik.ba