Šezdesettrogodišnji Milan Bartulović iz Zagvozda u Hrvatskoj prije nekoliko dana sasvim slučajno pronašao je podno Biokova gljivu puharu, tešku tek nešto malo manje od tri kilograma.
O sličnim primjercima u Slavoniji i Lici čitali smo dosta puta, ali pronaći puharu tih gabarita u biokovskom kršu je nešto, kako i sam Milan kaže, dosad neviđeno.
Škrta i plitka zemlja puna škrapa i kamenja nikada nije bila plodno tlo bilo kakvim gljivama. Viđane jesu, međutim, ne tako velike. Te "domaće" bile su opsega niti šest sedam centimetara, a ova tek zerku uža od metra.
"Šetao sam podno kuće i ugledao da se nešto bijeli u visokoj travi. Pa nije valjda gljiva, pomislio sam. Nisam moga' vjerovati kada sam je uzeo u ruke. Na prvu sam mislio da će se ispuhati kada je uberem i posuti me one njene smeđe spore. Međutim, ništa", opisuje nalaznik.
Kaže i da su je već krunili kao carsku puharu jer je pronađena na lokaciji koju zovu Carev brig, a njegova obitelj nosi nadimak ili patronimik carevi.
"Tako da je car pronašao caricu na Carevom brigu", smije se Milan dodajući da, budući da nije gljivar i ne razlikuje otrovnu od one koja to nije, ne zna što će s njom.
Za sada služi kao izložbeni primjerak kojeg obilaze stanovnici cijele zagvoške općine. Postala je glavna atrakcija, a u Bartulovićima vjeruju da bi se moglo obaviti i znanstveno ispitivanje o njenom razvoju u biokovskim vrletima, piše agroklub.ba.
Dnevnik.ba