Većina reakcija Stankovića pozitivno karakterizira jer je profesionalno odradio svoj dio posla i tako spriječio Komšića u tomu da nastavi s prodajom svog šupljeg narativa na kojem gradi cijelu političku karijeru.
Ipak, pojedinci su zamjerili Stankoviću na profesionalizmu, jer je, prema njihovom mišljenju, eto, trebao "tepati" Komšiću.
Tako se novinar Drago Pilsel, čovjek poznat po ustaškom backgroundu te po gađanju sinagoge molotovljevim koktelom, ispričavao gledateljstvu jer "Stanković Komšiću nije dao disati". Kao da je, eto, inače posao čovjeka koji vodi najutjecajniju emisiju u regiji nekoga "tapšati po ramenu" i "puštati ga da diše".
Ovdje je potpuno irelevantno ono što Pilsel inače misli o liku i djelu Željka Komšića i njegovom instaliranju u Predsjedništvo BiH. Nije, dakle, sporno što Pilsel misli o tomu, nego dio u kojem on docira uredniku i voditelju emisije što mu je činiti. Ako je i od tobožnjih antifašističkih ustaša - previše je!
Druga zanimljiva reakcija također je, blago rečeno, neobična u operaciji "Spašavanja (nepostojećeg?) obraza Željka Komšića". Riječ je o novinaru utjecajnog i inače liberalnog portala Index.hr.
Čime je Duhaček zadužio Index.hr da mu se kao prepoznatljivoj figuri takvog medija dopušta širenje totalitarnih stavova i dogmi nije jasno.
Duhačeku je, a to je porazno za novinarstvo općenito, sporan nastup u emisiji urednika portala Dnevnik.ba Jurice Gudelja. Po mjeri novinarstva kako ga Duhaček vidi, ispravan je očito samo stav gospođe iz Bihaća koja je Komšića proglasila "našim Bošnjakom i zlatnim ljiljanom". Drugi mediji i druga mišljenja nisu relevantna, ne postoji druga istina i druga verzija osim one kako je vidi Duhaček.
Osim problematizacije Gudeljevog komentara, otišao je korak dalje u obračunu s medijima koji su nastali kao izraz bunta protiv medijske blokade u kojoj se nalaze Hrvati u BiH.
Tako u nedostatku bilo kakve druge argumentacije Duhaček hrvatske medije u BiH naziva "UZP medijima". Jako ružna je to uvreda, ali s obzirom na to do koga dolazi - i očekivana. Jer u nedostatku argumenata pribjegava se prizemnim uvredama, huškanju i širenju govora mržnje kako bi se diskreditiralo zamišljenog protivnika.
R.I. / Dnevnik.ba