Teško je povjerovati da se spomenuti gospodin slučajno okrenuo protiv Alije i njegovoga sina, a time i protiv njihove stranke SDA. Još je teže povjerovati da se taj čovjek, kojega su svojevremeno Amerikanci svrstali među opasnije bosansko-hercegovačke muslimane, pridružio pristalicama građanske opcije u BiH kad se zna da većina od njih pripada sekularnim Bošnjacima koji još uvijek sanjaju o Titovim vremenima. Istina, čovjek djeluje u svojem intervju dosta uvjerljivo. Utoliko je stvar i zanimljivija.
Piše: Dr. fra Luka Marković / Fenix-magazin
Sve se to događa u vrijeme prizivanja sve bošnjačkog jedinstva u borbi protiv Dodikovoga provokativnog pokušaja da proglasi Republiku Srpsku neovisnom o BiH. Ili u trenutku kad su Hrvati u malo oštrije upozorili da bez novoga izbornoga zakona, očuvanja županija i Doma naroda, nema njihovoga opstanka u BiH.
Da sam Bošnjak ne bih se tome radovao
Potvrdu za namjere da ih doista i ne bude, dao je ovih dana jedan Izetbegovićev pratitelj svojom tvrdnjom da će Bošnjaci ionako za pedesetak godina ovladati Bosnom i Hercegovinom. Iako je teško shvatiti iz kojih razloga je tako nešto izjavio, nema sumnje da čovjek ima krivu procjenu. Pristanu li Hrvati i Srbi na građansku državu, bit će to puno ranije. A pod Bošnjacima je vjerojatno mislio na Bošnjake muslimane i dominaciju islama. E to je druga priča.
Da sam Bošnjak ne bih se tome radovao, jer ovladavanje BiH od strane Bošnjaka, ne znači i prevlast onako uređene države kakvu želi Džemahludin Latić i spomenuti gospodin. Mnogi od onih među Bošnjacima koji galame danas na Hrvate i Srbe, uvjeren sam u to duboko, udružit će se s preostalim Hrvatima i Srbima protiv onakve države kakvu žele Latić i neki drugi muslimanski intelektualci koji se skrivaju iza ideje građanski uređene BiH.
Razlika između Latića i Izetbegovića leži možda u tome što bi ovaj prvi želio malo više prostora, više od onih navodnih 23%. Istina, gospodin podvaljuje Izetbegoviću, jer se niti on s tim ne bi složio. S obzirom na broj Bošnjaka u BiH to ne bi bilo niti pravedno.
Teorija o bosanskoj naciji
Sva ta priča o bratstvu i jedinstvu svih stanovnika BiH od strane određenih bošnjačkih krugova, kao i teorija o bosanskoj naciji, podsjeća na onu srpsku o bratstvu i jedinstvu u Jugoslaviji. Ustvari Srbi su svojevremeno vrlo lukavo kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca preimenovali u Jugoslaviju kako bi njome lakše dominirali. Upravo zbog te njihove sulude želje raspale su se obje Jugoslavije. O tome trebaju razmisliti i oni koji govore o bosanskoj naciji, a pod njom misle na nekadašnju muslimansku. Ali i oni koji u BiH vide Titovu mini Jugoslaviju.
Zašto se upravo sada pojavio Latićev intervju i napad na Aliju i njegovoga sina, kao i priča da će Bošnjaci dobiti samo 23 posto teritorija? Misli li Latić da je mlađi Izetbegović s SDA nesposoban ostvariti zadovoljavajuće bošnjačke interese ili zna nešto više o tome zašto je u BiH došlo do tako eksplozivnoga stanja? Čovjek govori kao da zna kako je sve oko BiH već dogovoreno.
Zanimljivo je da je njegova izjava došla u trenutku dok Izetbegović obilazi Europu tražeći podršku bošnjačke dijaspore. Poziv biračima u dijaspori da dadnu glas onima koji vole BiH nije zasigurno poziv da se dadne glas drugim bošnjačkim strankama. Iz toga se da zaključiti kako od bošnjačkih stranaka jedino samo SDA voli BiH. Vidi čuda. Džemahludin Latić, dojučerašnji istomišljenik, mu to osporava.
Arapi imaju izobilje novca
Nema sumnje da Latić o trenutnim igrama oko BiH zna zasigurno puno više od običnoga građanina BiH, pa čak i od mnogih političara. Moguće je da postoji neki dogovor između Čovića, Izetbegovića i Dodika koji mu se ne dopada? Možda ga želi samo u začetku spriječiti? Tko će znati. Jedno je sigurno, Latić se nije upravo sada javio slučajno s kritikom Izetbegovića i pričom o Turskoj. Ne može se isključiti niti mogućnost pokušaja da se Bošnjaci odvoje od utjecaja Turske i približe Arapima. Jasno je Latiću da će se Turska poslije Erdogana ponovno vratiti sekularnoj državi u kojoj će, istina, islam biti dominantna religija, ali ne i ona koja će određivati kako svi Turci trebaju živjeti. Kod Arapa će to, s obzirom na kulturološko stanje, ali i zbog odnosa prema islamu, potrajati malo duže.
Uostalom, nije nikakva tajna da ima dosta Bošnjaka koji bi se radije družili s Arapima nego s Erdoganom. Arapi su izdašniji financijski kad je u pitanju širenje islama, onoliko fanatični i slijepi kao što su bili kršćani u vrijeme koloniziranja Amerike. Iz tog srednjovjekovnog zanosa neće lako izaći. Trebat će im puno vremena, kao što je trebalo i kršćanima, da shvate kako Bog može prihvatiti i voljeti na isti način ljude drugih religija. Nema sumnje da su Arapi spremni uložiti silne novce u jačanje i širenje islama u svijetu i u BiH. Uostalom, Erdogan ne stoji u dobrim odnosima s Arapima. S izuzetkom Katara u sukobu je zbog pogleda na „muslimansku braću“ gotovo s svim drugim arapskim zemljama.
Istina je i to da kolikogod Erdogan želio u turskom društvu malo više šerijata, da među Turcima nema puno vjerskih fanatika. Uostalom Erdogan muku muči s lošim ekonomskim stanjem u Turskoj, a poneki Arapi imaju izobilje novca. Ne žale trošiti ga kad je u pitanju širenje islama, pogotovo onoga radikalnoga kojeg bosansko-hercegovački muslimani do sada nisu prakticirali. Unatoč tomu što Erdogan pokušava nekada prosperitetnu sekularnu tursku državu pretvoriti u islamsku, draži mi je njegov utjecaj na bosansko-hercegovačke muslimane nego onaj arapski.
Strah od radikaliziranja islama
U tom kontekstu draži mi je i Izetbegović mlađi nego Džemahludin Latić, bez obzira što obojica sanjaju o nešto više utjecaja islama u BiH nego ga je potrebno. Posebno mi je drag mir u BiH. A bez iskrenoga dijaloga između sva tri konstitutivna naroda, neće ga, nažalost, biti. Utoliko je bolji svaki sporazum u BiH koji garantira prava sva tri konstitutivna naroda i svih građana, nego pokušaj stvaranja bosanske nacije, što doista podsjeća na onu nekadašnju perfidnu srpsku priču o jednoj jugoslavenskoj naciji i jednom jeziku.
Možda se Latić oduševio onima koji misle kako bi se na taj način lakše doći do bošnjačkog ovladavanja svim prostorima u BiH. Ako je tako, jedno je zaboravio. On i oni Titovi pioniri su ideološki miljama udaljeni jedni od drugih.
Zanimljivo. Kad neki svjetski analitičari govore o opasnosti od stvaranja islamske države u BiH, uzbude se svi vjerski krugovi Bošnjaka. Njima pripada i Džemahludin Latić. Vidi čuda. Sada se i on boji radikaliziranja islama ako Bošnjaci dobiju svoj prostor unutar BiH. Ako Bošnjaci ne žele radikalizaciju islama, neće ga niti biti. Ne razumijem otkuda sada taj strah kod nekih bošnjačkih intelektualaca od radikalizacije. Je li u pitanju neka nova taktika ili je u pitanju apsolutno nesnalaženje u globalnoj politici?
Dnevnik.ba