Knjiga na oko 550 stranica objašnjava tu pojavu nadgrobne spomeničke baštine i daje terenski uvid u njezino stanje na oko tridesetak lokaliteta u Srednjoj Bosni, uključujući i više od 330 novih fotografija Josipa Lovrenovića i šest preglednih karata.
Radi se o malo poznatoj baštini antropomorfnih križeva kod kojih je gornji krak razvijen u oblik kruga na kojem je smještena većina natpisa.
Njima su se kršćanski grobovi počeli obilježavati od prelaza XV. u XVI. stoljeće, nakon što je učvršćenjem osmanske teokratske države i islamske civilizacije u Bosni i Hercegovini nastalo društvo s tri oštro razdvojene religije/konfesije – vladajućom muslimanskom, te katoličkom i pravoslavnom, kojima se u drugoj polovici XVI stoljeća pridružuje i sefardsko-židovska, kaže se.
Tada zamire srednjovjekovna kultura obilježavanja grobova stećcima, za koje neki autori smatraju da su najautentičnija povijesno-umjetnička pojava na tlu Bosne i Hercegovine, i koji su 2016. uvršteni na Popis svjetske baštine. Stećci su zajednički svim stanovnicima Bosne i Huma, a nakon njih se bosansko-hercegovačko društvo diferencira konfesionalno.
Razdoblje koje je uslijedilo stećcima ostavilo je zadivljujući kulturni znak, fenomen zagonetan i unikatan u razmjerima balkanskim i evropskim, a do danas od domaće znanosti i kulturne javnosti gotovo neprimijećen, kaže Lovrenović i dodaje: "Ništa o križevima ne znamo, osim njih samih".
Lovrenović daje dva znaka u kojima se može dodatno razumijevati sadržaj knjige. Prvi je groblje Ćelije, u Varcaru (danas Mrkonjić-Gradu), autorovu zavičaju. Ono se od činjenice da je za ljude koji su na njemu pokapani bilo njihova domovina, nakon rata i nasilja na kraju stoljeća našlo u "tuđoj zemlji" i sva se njegova sudbina svodi na knjige.
Drugi ključ je latinska poslovica "saxa loquuntur" - kamenje govori. Cijela ova knjiga, tekstom i slikom, pokušaj je odgovora na pitanje: Što nama govori ovo kamenje, govori li išta? ističe Lovrenović.
"Današnji ja, obesvećen, ne mogu ništa znati o onome što su 'križevi bosanski' govorili ljudima svojega svijeta", kaže Lovrenović i dodaje: "Ako sam uskraćen za značenja i za jasnoću tih poruka, za razumijevanje toga jezika, nisam uskraćen za intenzitet kojim se i danas prima i doživljuje njihova sakralnost i moćna likovna pojava. To je ta, živa njihova tajna. Po njoj ovi križevi, bosanski, imaju u umjetnosti svijeta svoje mjesto".
Knjiga je ujedno i hommage slovenskoj povjesničarki umjetnosti Paoli Korošec (Pula, 1913 - Ljubljana, 2006) i bosansko-hercegovačkom kolegi Đoki Mazaliću (Bosanska Kostajnica, 1888 – Sarajevo 1975), koji su prvi i jedni pisali o "križevima bosanskim“.
Ivan Lovrenović rođen je 1943. u Zagrebu, odrastao u Mrkonjić-Gradu, živi u Sarajevu. Objavio je tridesetak knjiga ritmizirane proze, romana, kulturnopovijesnih studija, eseja i kronike te književne antologije.
Josip Lovrenović, akademski slikar-grafičar, rođen je 1976. godine u Banjoj Luci. Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a na Grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Varšavi 2005. godine završio dvogodišnji specijalistički Studij. Radi kao scenograf u Narodnom pozorištu u Sarajevu.
Dnevnik.ba