Obilježena 28. obljetnica od razmjene hrvatskih logoraša iz logora Muzej u Jablanici

Obilježavanje je započelo polaganjem vijenaca kod Muzeja u Jablanici u 10:30 h.  Opijelo je izmolio don Drago Ćurković, jablanički župnik koji je predvodio i misu u župnoj crkvi u 11:00 h. Don Drago je tijekom propovijedi istaknuo važnost kršćanskog života prateći Isusov put. Posebno je naglasio da se uvijek treba boriti za istinu jer je Isus "naš Put, Istina i Život". Na kraju misnog slavlja zahvalio je svima koji su došli na obilježavanje ove obljetnice jer je važno da se ovi događaji ne zaboravljaju, nego da budu podsjetnik za veliko zlo koje se događalo, a to je rat, prenosi Nedjelja.ba.

Teške ispovijesti bivših logoraša

Tijekom razgovora među pristiglim bivšim logorašima moglo se čuti kako su vođeni na prisilne radove na Bokševicu i Pisvir, a bili su smješteni u ćelijama ispod Muzeja.

„U prostorijama Muzeja nalazile su se samice u kojima su stravične torture prolazili hrvatski logoraši. Razmjena je uslijedila 1. 3. 1994. Do današnjeg dana pravosuđe nije podignulo niti jednu optužnicu za nalogodavce osnivanja logora", kazao je Robert Jarak, predsjednik udruge Hrvatskih logoraša.

Mara Kovačević iz Doljana u logoru u Muzej u Jablanici provela je sedam mjeseci. „Bila sam ovdje sedam mjeseci. Teško je bilo. Ja ne bih sad o tome. Ništa nisu poduzeli da ostvarimo svoja neka prava što smo tu bili, ni ja, ni, sin, ni svekrva. Da nam barem nešto priznaju", rezignirano je kazala.

U logoru Muzej Bitka za ranjenike bio je i Mirko Zelenika koji je kazao: „Do rata živio sam u Jablanici, zapravo, moj stan je desno od mene jedno 350 metara. U ovom logoru sam bio zadnja četiri mjeseca, a prije toga sam bio u logoru Crkva, Donja Drežnica i u Zukinoj bazi. Ovdje sam došao u 11. mjesecu 1993. kada je logor bio već pun. Ovaj logor se stalno osporava od politike. Ovdje je bilo 88 pripadnika HVO-a i deset puta više civila. Bio sam u jednoj prostoriji koja nije imala dnevno svjetlo. Zamislite ovo, cijelu noć i veći dio dana jedini nužnik bila je kanta, a po danu su nas puštali jedanput. Uz to batinanje, paćenje glađu, tjeranje na prisilni rad. To je slika ukratko ovog logora. Ovo je koncentracijski logor."

Osim civilnog stanovništva hrvatske nacionalnosti u logoru Muzej u Jablanici našli su se i zarobljeni pripadnici HVO-a.

Matija Jakšić iz Jajca o logoru je kazao: „Bio sam tu četiri mjeseca pod neonskim svjetlima. Vodili su nas tu po nekim čukama da radimo, da kopamo. Tu je bilo premlaćivanja, batinanja, omalovažavanje. Nema šta nisu radili. Kažu 'sabirni centar', ovo je bio kazamat. Svašta je tu bilo. Bio sam na sudu i u Hagu, na sudu u Mostaru i Konjicu. Imaju neke presude, ali sve je to… neki kažu da je zastara…"

Srećko Raič iz Drežnice je prošao logor Muzej i u njemu bio šest mjeseci. "Da nisam pobigo bio bi' još četiri mjeseca. Tu je svašta bilo: degeneka, gladni, bilo je po tri dana da ne bi nam dali ništa jesti. Po tri dana ne otvaraju vrata nikako. Uništili su mene prvo, sve što sam imao, imanje. Sve je srušeno. Bilo je nas četiri kuće Raiča. Mene su ovdje dotjerali, a stari su ostali. Tada su i stare odveli 30 kilometara od kuće i onda su sve srušili. Pravio sam molbu da mi se kuća obnovi i nikad ništa. Sad sam u mirovini i nisam je u stanju obnoviti. Nikada nisam ništa dobio, pa ni odbionicu. Šta sam pretrpio i da nisam pobjeg'o tko zna šta bi bilo. Nas je pobjeglo 22 i još nas je svega pet-šest živo", ispričao je Rajić.

Logor Muzej Bitka za ranjenike Jablanica

Inače, logor je osnovalo ratno Predsjedništvo općine Jablanica 15. travnja 1993. U razdoblju od osnivanja do njegova zatvaranja kroz njega prošla je 891 osoba hrvatske nacionalnosti. Od ukupnoga broja logoraša njih 88 su bili pripadnici HVO-a, ostalo su bili civili iz: Jablanice, Doljana, Drežnice, Grabovice i okolnih mjesta, a neke Međunarodni crveni križ nije ni evidentirao. U skupini od oko 150 civila dovedena je i najmlađa osoba u logor, dijete starosti 28 dana, te više od 60 djece mlađe od 14 godina, kao i veći broj starijih osoba.

Ubrzo nakon osnivanja, točnije 10. svibnja 1993., nakon napada Armije BiH na hrvatsko selo Grabovicu, u logor su dovedeni zarobljeni pripadnici HVO-a.

Također, napadom Armije BiH na selo Doljane 28. srpnja 1993. prisilno je i protupravno u logor dovedeno više od 150 civila iz tog sela.

U logoru su se događala nečovječna postupanja, od premlaćivanja, silovanja pa do ubijanja. Jedna je žena čak i rodila u logoru.

Ni nakon 28. godina od raspuštanja logora Tužiteljstvo BiH nije podiglo ni jednu optužnicu protiv odgovornih osoba za formiranje i stanje u logoru. 

Dnevnik.ba