Na oštre je reakcije naišlo gostovanje Komšića u Nu2i3. Mnogi su zgroženi davanjem prostora čovjeku koji je triput uzurpirao mjesto hrvatskog člana Predsjedništva, a planira to učiniti i četvrti put.
Izbor gosta ne bi trebalo previše osuđivati, poanta novinarstva je da se čuje svačiji glas, ma kako on nekome bio omražen.
Ono što je bilo ispod razine jest moderiranje emisije. Ako već dotični treći put u 16 godina sjedi u istoj stolici, to bi trebalo značiti da je kroz višegodišnje praćenje bh. političkih prilika novinar trebao steći razinu razumijevanja koja mu omogućava da postavi odgovarajuće pitanje i potpitanje.
Tako je primjerice, kad je Komšić govorio o tome da će narod, odnosno ljudi na izborima odlučiti kakvu BiH žele, Stanković propustio upitati Komšića što to on vidi pod pučanstvom BiH, je li svjestan njegove heterogenosti, podijeljenosti u više korpusa, te činjenice da ono što brojniji narod poželi ne mora nužno biti niti u skladu s Ustavom, niti dobro za državu. Mogao ga je primjerice podsjetiti na neke druge slučajeve iz bliže i dalje prošlosti kad su brojniji narodi koristili brojčanu superiornost, pokušavajući odrediti "tko je ispravan" i "što je ispravno", rušeći demokratske temelje, gazeći prava manje brojnog i vodeći društva u sunovrate.
Ovako je Komšić pričao ono što priča godinama, na ista a malo drugačije koncipirana pitanja, s istim a malo drugačije koncipiranim odgovorima.
Nekome naivnijem tko ga rjeđe ima priliku čuti, nesvjesnom podmuklosti i nesposobnosti koje godinama iskazuje na političkoj sceni, ovaj zapravo jako vješti populist se čak mogao učiniti i simpatičnim.
Dnevnik.ba