Podsjećamo, Perković i Mustač su na sudu u Münchenu 2016. godine proglašeni krivima za pomaganje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine. Zahtjev za njihovo izručenje Njemačkoj stigao je u trenutku kada je Hrvatska ulazila u EU te je time preuzela obavezu izvršenja europskog uhidbenog naloga. Nakon raspisivanja tjeralice za bivšim obavještajcima UDBA-e Sabor je izglasao novi prijedlog Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama EU, te je time propisao da će se europski uhidbeni nalog primjenjivati na kaznena djela počinjena nakon 7. kolovoza 2002., čime je onemogućeno Perkovićevo izručenje zbog čega je i sam zakon nazvan lex Perković. No, sudovi su na kraju izručili Perkovića i Mustača Njemačkoj.
U međuvremenu je Ćosić svoj potpis povukao. Tko je general koji je na kraju povukao potpis?
Ćosić je Inženjer elektrotehnike, doktor znanosti, profesor na Tehničkoj vojnoj akademiji u Zagrebu, specijalist za raketne sustave, član Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i bivši njezin zastupnik u hrvatskome Saboru, izabran na izborima 2003. i 2007.godine, a od 1996. do 2000. bio je zamjenik ministra obrane.
U početku rata uključio se u obranu zemlje i sudjelovao u operacijama Bljesak Ljeto 94., Zima 94. te Oluji. Stekao je čin general-pukovnika Hrvatske vojske. Imao je jednu od najvažnijih uloga u ratu, a njegovo znanje i inicijativa bili su krucijalni za promjenu odnosa snaga na bojištu. Bio je izravni sudionik svih važnih vojnih operacija i političkih događaja i odluka, od obrane Vukovara do završne, pobjedničke akcije Oluja.
Bio je najbliži suradnik generala zbora i ratnog načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske Janka Bobetka te ratnog ministra obrane Gojka Šuška,
Kao generala umirovio ga je u rujnu 2000. predsjednik Stjepan Mesić jer je bio jedan od 12 generala i admirala koji su potpisali otvoreno pismo protiv „kriminalizacije Domovinskog rata“, a Mesić je to ocijenio nedopustivim uplitanjem vojnika u politiku. Od 2005. do 2012. bio je voditelj saborskog izaslanstva u Parlamentarnoj skupštini Sjevernoatlantskog pakta (NATO).
Odlikovan je Redom Kneza Domagoja s ogrlicom, Redom Ante Starčevića, Redom Bana Jelačića, Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškoviće, Redom hrvatskog trolista, Spomenicom domovinske zahvalnosti, Spomenicom domovinskog rata, te medaljama Oluja, Bljesak, Ljeto i Iznimni pothvati. Dobitnik je nagrade za sveukupno promicanje znanstveno-istraživačkog rada za potrebe sustava obrane Republike Hrvatske, koju su utemeljili Ministarstvo znanosti i tehnologije i Ministarstvo obrane Republike Hrvatske.
Nedavno je Ćosić uzburkao slovensku javnost susretom sa slovenskim premijerom Janezom Janšom u zgradi slovenske Vlade. Susret se dogodio 7. veljače ove godine a na sastanku je bio i Ćosićev sin Marko. Slovenski mediji špekulirali su o razlogu tog sastanka pogotovo jer Janšin Ured o tome ništa javno nije objavio.
“Slovenski premijer Janša i ja smo dugogodišnji prijatelji i s vremena na vrijeme se sretnemo i odemo na ručak. U ovom susretu nema ničeg tajnog, ništa nismo dogovarali. Još od ljeta smo dogovarali ovaj susret i zapravo je to bio ručak u zgradi Vlade i ništa više od toga’, pojasnio je nakon toga Ćosić.
Godine 2009. našao se u središtu pozornosti jer je podnio neopozivu ostavku na funkciju člana Nadzornog odbora Hrvatske elektroprivrede kao i predsjednika NO HEP-a. I to ni 15 dana od preuzimanja te funkcije. Tada je izjavio da ostavku daje zbog brojnih osobnih obveza u Hrvatskom saboru i NATO-u te da ona nema nikakve veze sa sukobom interesa vezanim uz njegovo članstvo u Nadzornom odboru dok slovačko-ukrajinska tvrtka Korlea u kojoj je i Ćosićev sin, kupuje struju za HEP.
Sad se osvrnuo i odluku da ipak ne da potpis:
“Perković je imao značajnu ulogu u osiguranju naoružanja i vojne opreme za HV još 1991. godine u uvjetima strogog embarga i surađivao je s ministrom Šuškom, čemu sam osobno svjedočio. Mogu, dakle, naglasiti da je gospodin Perković u Domovinskom ratu dao značajan doprinos obrani RH i o tome svakako treba voditi računa s obzirom na njegovu poodmaklu životnu dob i njegovo opće zdravstveno stanje. Nadam se da u Hrvatskoj postoje neke druge institucije koje o svemu tome trebaju voditi računa, a ne umirovljeni hrvatski generali. Međutim taj problem koji se odnosi na njegov doprinos obrani Hrvatske kao i njegova odgovornost za sve ono što su radile tajne službe bivše države nije javni problem koji ja kao pojedinac želim rješavati na ovaj ili onaj način i ne želim u tome sudjelovati niti biti dio novih/starih javnih političkih sukobljavanja u današnjoj Hrvatskoj, rekao je Ćosič za Jutarnji.
Dnevnik.ba