Nepismeno pismo nevladine organizacije "Pomorsko društvo" bliske SDA, upućeno Schmidtu

„Više puta su upoznali vlasti Hrvatske s tim, i tražili političku i zakonsku promjenu njihovog odnosa prema suverenoj i samostalnoj državi BiH, članici UN.

Posljednje pismo smo uputili 28. jula  lično gosp. Zoranu Milanoviću, predsjednik Hrvatske i gosp. Andreju Plenkoviću, predsjednik Vlade Hrvatske, te na znanje: Rukovodstvu Sabora Hrvatske, članovima Predsjedništva BiH, EU Delegaciji u BiH i Vama gosp Schmidt. Upućeno pismo, kao što ste mogli vidjeti, je izuzetnog sadržaja, te istaknutim rezultatima agresije Hrvatske na BiH i Udruženog zločinačkog pothvata (Judgments of the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia-ICTY 1 ), a što se odnosi na proglašeni državni suverenitet Hrvatske na pomorskoj teritoriji BiH i obali kopna, te oduzeto, sukcesijom stečeno, pravo slobodnog pristupa otvorenom moru. 

Uz pismo su priloženi vidljivi dokazi naših tvrdnji i zahtjeva.

Hrvatska strana nije reagovala na naš zahtjev (pismo), kao i nikada ranije. Uz to, pojedninci u vlasti BiH su nerazumno “obmanuti” izgradnjom Pelješkog mosta, pa su zanemarili ovo najvažnije pitanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH. Hrvatska je u međuvremenu otvarala nove planove etničke homogenizacije i obnavljanja ratne etničke jedinice (tritorijalno kao “HR Herceg-Bosna”) usmjerene ka trećem entitetu, kako otvoreno govori gosp. Dragan Čović i gđa. Željana Zovko. 

Ta politika u nastavku sadrži utvrđenu sinhronizaciju Hrvatske sa Srbijom preko gosp. Dodika i njegove već objavljene secesionističke politike “mirnog razlaza u BiH”, a što zvanične politike Hrvatske i Srbije prećutno bez protivljenja podržavaju i tako na puzajući način zanemaruju svoje potpise na dokumentu “Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini” (The General Framework Agreement for Peace in Bosnia and Herzegovina, Dayton/Paris 1995.).

Mi u Pomorskom društvu posebno smo zabrinuti za ovaj koncept, koji u globalnom smislu ima i puno šire značenje. Kooperacija navedenih politika sa ruskim visokim diplomatama na konceptu rušenja BiH, ne uzima BiH kao cilj, već kao uzorak za neke druge važne zemlje EU, gdje se veći broj vidljivih protagonista ovih politika nevješto “skrivaju”.

Sve ove politike i aktivnosti (blokada državnih institucija, neprovođenje rezultata izbora 2018, odluke Skupštine entiteta RS, nerad vlasti, poricanje genocida i zločina, veličanje ratnih zločinaca, uticaji na sudstvo i tužilaštvo, ozakonjenje nejednakosti prava građana, vrijeđanje građana i ostalo) su u suprotnosti sa demokratskim građanskim pravima i pravima naroda, te narodnih manjina, a što najbolje pokazuju presude (Judgments of the European Court of Human Rights, Strazburg-ECHR 2 ).

Gospdine Schmidt, zaista je problema puno i smatramo da je veoma važan njihov značaj i prioritet rješavanja, gdje posebno ističemo navedene probleme na Jadranskom moru, koji se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet BiH.

S obzirom da je Hrvatska članica UN, EU i NATO-a, pitamo se: kakva je to tolerancija i podrska Hrvatskoj, gdje se rezultati agresije (1992.-1995.) tako jednostavno prihvataju i smatraju nečim potpuno normalnim? Uz to, ističemo i snažnu, sljedstveno prethodnom, političku i finansijsku podršku EU za izgradnju Pelješkog mosta, koji je na štetu BiH i suprotnosti sa UN Konvencijom o pravu mora (UNCLOS).

Napominjemo da je prethodni Visoki predstavnik Valentin Incko bio dobro upoznat s ovim problemom, te da nije ništa poduzimao bez obzira na jasne nadležnosti OHR u vezi suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH.

Nadamo se gosp. Schmidt da razumijete važnost ovog pitanja i da Vas neće zavarati aktuelne galamdžije i huškači prefriganih i nedostojnih politika (naprijed opisano), pa da se bavite drugim manje važnim pitanjima u odnosu na ovdje isneseni prioritetni problem. Pri tome, najveći problem koji možete napraviti svima nama, ne samo BiH, je podrška politikama koje vode Hrvatska i Srbija, ne zanemarujući pri tome uticaj Rusije, kao nasljeđe dogovora iz vremena agresije na BiH, koji su vodili Franjo Tudžman i Slobodan Milošević“, navodi se u pismu.

Dnevnik.ba