„Svi me izruguju jer sam čovjek od kompromisa. Ako mi ne daju ono što želim, ja napravim kompromis. A ako ni to nije dovoljno, napravim ponovno. A ako opet nije dovoljno, učinim kompromis i treći put, i onda dobijem točno ono što sam i želio“, piše Oz.
Piše: Miroslav Vasilj/Pogled.ba
U sinoćnjoj zajedničkoj izjavi punoj razočarenja Delegacija EU-a i Veleposlanstvo SAD-a navode kako „apeliraju na stranke da odustanu od maksimalističkih prijedloga, koji nisu utemeljeni u međunarodnim i standardima EU i nemaju potporu u parlamentu ili društvu.“ Vidjet ćemo jesu li Amerikanci i Europljani zaista potpuno odustali ili sada slijedi drugi dio koji se odnosi na zavrtanje ruku?
No prije toga razmotrimo što bi to bio kompromis sve tri strane u pregovorima oko izbornog zakona i institucionalne krize savezne razine vlasti s bošnjačke, srpske i hrvatske strane, a na koji pozivaju američki i europski medijatori.
Bošnjačka strana bi se prije svega trebala odreći hegemonizma, unitarizma i nepriznavanja Hrvata kao političkog naroda. Upravo to nepriznavanje ima za rezultat sustavne prijevare u izbornim i postizbornim procesima. Bošnjačka politika na čelu s Bakirom Izetbegovićem u pregovore je ušla sa maksimalističkim zahtjevom da se Hrvatima vrati mogućnost da biraju hrvatskog člana Predsjedništva, a da zauzvrat izruče ovlasti puno važnijeg federalnog doma naroda. U protivnom – Hrvati nećete dobiti ništa! Naravno mjesta za kompromis u takvoj atmosferi nema. Isto tako trebali bi odustati od providnih igara. Kada SDA nešto potpiše onda se kao bune SDP i druge bošnjačke stranke pa SDA povlači potpis s dogovorenog.
Srpska strana na čelu s Miloradom Dodikom trebala bi malo spustiti lopticu oko stalnih najava odcjepljenja RS-a. Dodik ne samo da za to nema potporu nego ni za vraćanje ovlasti sa saveznih na entitetsku razinu. Ne samo u liku velikih međunarodnih igrača kao što su SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka i veći dio Europske unije nego čak ni u vlastitim redovima kod srpske oporbe predvođene SDS-om. Osim toga ne može proći priča - eto vas Hrvati i Bošnjaci pa se dogovorite kod vas u Federaciji je problem a ne u RS-u. Nema ništa od takvog izolacionističkog narativa.
A hrvatska strana na čelu s Draganom Čovićem? Čega bi se ona trebala odreći? Prisjećam se. Analiziram izjave. Čitam zahtjeve. I zapravo vidi se da su jedino oni u ove pregovore ušli iskreno bez fige u džepu. Njihovi zahtjevi svode se na svega dvije točke. Prva da se Hrvatima kao i Bošnjacima i Srbima omogući izbor člana Predsjedništva. A druga da se Hrvatima kao i Bošnjacima i Srbima omogući izbor izaslanika u domove naroda. I to je to! Dakle riječ je o zaista minimalističkim zahtjevima. Nemaju se oni više čega odreći.
Sve u svemu pravi problem bh. krize leži na relaciji Sarajevo – Banjaluka. Upravo kod onih stranaka koje su se prve povukle iz pregovora. Tu treba smiriti tenzije. Istodobno Amerikanci i Europljani Izetbegovića moraju dovesti u red i reći mu da prestane mrcvariti, maltretirati i ponižavati Hrvate u BiH. A u međuvremenu ne bi bilo loše da Izetbegović i Dodik pročitaju Amosa Oza, 31. stranicu njegove posljednje knjige i iskustva o kompromisu – možda i oni nakon brojnih kompromisa dobiju točno ono što su željeli.
Dnevnik.ba