Rebac se, zbog teške bolesti, iz aktivnog novinarstva povukla prije 17 godina, ali se hrabro uhvatila ukoštac sa svojim zdravstvenim problemima i nastavila svoj angažman u Regulatornoj agenciji za komunikacije (RAK) u mostarskom uredu.
Još kao studentica počela je raditi na Radio Mostaru, a uoči samog rata na Radiju B92. Ratne 1993. godine napustila je rodni Mostar i privremeno se skrasila u Norveškoj, gdje je radila za Bosansku poštu.
Tri godine poslije vratila se u svoj voljeni Mostar i počela raditi na Radio Hayatu, gdje je s nekolicinom svojih kolega otpočela realizaciju ideje osnivanja prve multientičke radio postaje za sve građane Mostara - Studio 88.
Upravo je 2012.godine objavila knjigu „Svjedok vremena“ u kojoj je obuhvatila transkript emisija koje je na „Studiju 88“ radila od 2000.do 2008.godine, a koje dokumentiraju važne događaje u Mostaru u tom periodu.
Pet godina kasnije, javnosti je predstavila knjigu „Mostarski kuhar-hrana za dušu i tijelo“ u kojoj je na zanimljiv način donijela priču o tradicionalnim i poznatim mostarskim jelima, ali i o pojmu komšiluka.
Hrabrost, vedar duh, specifičan smisao za humor ili poznati mostarski liskaluk, a nadasve kolegijalnost i prijateljstvo, vezuje se za njeno ime i ono po čemu će je njene kolege pamtiti.
Amela Rebac je i kćer legendarnog Veležovog igrača i trenera, Sule Repca. Datum i mjesto njene sahrane bit će naknadno poznati.
Dnevnik.ba