Kotromanović smatra da prvih sto dana ratovanja u Ukrajini možemo podijeliti u dva dijela.
"U prvom dijelu Ukrajinci su pokazali spremnost i zavidnu lucidnost u smislu vojne taktike. Obranili su glavni grad Kijev i otjerali su ruske postrojbe iz središnje Ukrajine, tako da nisu ni mogli stići do zapada zemlje. To je natjeralo ruski vojni vrh na totalni taktički zaokret i dislokaciju rata na istok Ukrajine, odnosno na regiju Donbas. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, pokazalo se da ukrajinska vojska ne može do kraja parirati ruskoj agresiji. Pitanje je dana kada će Rusija uspostaviti apsolutnu vlast na jugoistoku Ukrajine i de facto ga spojiti s maticom iz Moskve. Sada se pokazalo koliko je infrastruktura važna.
Rusi su sustavno radili na uništavanju cestovne, željezničke, industrijske, skladišne i proizvodne logistike. Ukrajinska vojska je iscrpljena, a postrojenja su uništena, što znači da novo naoružanje ne može biti isporučeno na front. Osim toga, i naoružavanje od država Zapada sada ide sporije. S druge strane, u Rusiji svi pogoni i dalje rade. Vrlo brzo mogu zamijeniti uništeno topništvo te oklopnu i zračnu mašineriju novom. Ne treba zaboraviti da je ruska vojska brojčano strašno nadmoćna tako da imaju luksuz odmarati svoje postrojbe, što rezultira permanentnim naletom", govori bivši ministar obrane za Večernji list.
Kotromanović smatra da je Rusija odustala od osvajanja Kijeva, najvećeg ukrajinskog grada, za čije bi osvajanje Rusi "trebali žrtvovati gubitak i velike resurse, a i onda bi bilo pitanje bi li ga uopće osvojili". Što se pak tiče Harkiva, smatra da ruski predsjednik Vladimir Putin od njega nije odustao.
"Međutim, očigledno je da će Rusi sljedećih dana udarati na jug Ukrajine – gradove Nikolajev i Odesu te će pokušati napraviti svojevrsni prsten oko Kijeva stavljajući jug i istok Ukrajine pod svoju kontrolu. Ovo je postao iscrpljujući i dugačak rat. Stječe se dojam da se Rusima nigdje ne žuri i da se sasvim lagodno nose s pritiscima i sankcijama Zapada. Jedino čega me strah jest demoralizacija ukrajinske vojske. Ako se ovaj sukob nastavi još nekoliko mjeseci i ako ukrajinski gradovi počnu padati jedan za drugim, moguće je da će ih to obeshrabriti", govori.
"Rusi su pretrpjeli strašne gubitke zbog nepromišljenih prvoloptaških taktika. Sad su to promijenili. Više ne žure i ne idu bezglavo na nekolicinu frontova. Taktika je iscrpiti ukrajinsku vojsku, ovo pretvoriti u dugi sukob bez kraja i demoralizirati ukrajinski narod", dodaje Kontromanović.
Bivši ministar obrane smatra da je najveći gubitnik ovoga rata Europa, odnosno "Europljani koji su prvi na udaru ekonomskih reperkusija, inflacije, nestašice i visokih cijena". Dodaje da iz ovoga rata Hrvatska puno toga može naučiti, "iako će to zvučati smiješno jer mi imamo relativno svježe iskustvo iz Domovinskog rata".
"Treba imati na umu da se svijet promijenio. Ovo je dosad neviđeni sukob, urbani rat sa sofisticiranim oružjem. Mi, kao država, trebamo pratiti trendove u vojnom smislu bez obzira na to što smo zaštićeni kao članica NATO-a. Sada vidimo da se događaju stvari koje nismo mogli ni zamisliti. Hrvatska mora biti samodostatna u smislu vlastite vojske i u nju neprestano ulagati. Ovo je jedinstvena i povijesna prilika za reformu vojske RH. Rusija je u ovom ratu imala hipersonične rakete, termobarične bombe, napredno topništvo i oklopno naoružanje te potpunu nadmoć u zraku i na moru. Međutim, rat pobjeđuju ljudi na terenu – pješaštvo koje s puškom u ruci ulazi u Mariupolj. To je srce svake vojske, to je jezgra bez koje se ne može. U tom smislu želim kazati da trebamo jačati ljudstvo u vojsci i organizirati pričuvne postrojbe koje će biti na mjesečnoj plaći. Tu mislim na one ljude koji su stručnjaci u svojim profesijama, ne samo na vojnike. Što će vam ljudstvo ako nemate liječnike, pravnike, prometne stručnjake, inženjere, IT profesionalce? Bez toga vojska ne može funkcionirati", rekao je za Večernji list.
Dnevnik.ba