Kako je sve počelo?
S pojavom industrijske revolucije porasla je potražnja za radništvom i sindikatima. Tijekom 1850-ih godina pokreti radnika širom svijeta imali su za cilj smanjenje radnog dana s deset na osam sati. Američka federacija je na provom kongresu 1886. godine pozvala na generalni štrajk 1. svibnja, a zahtjev je bio osmosatni radni dan što je na kraju kulminiralno pobunom u Haymarketu.
Prvosvibanjski prosvjedi su uslijedili nakon kongresa, a u Chicagu u masi prosvjednika eksplodirala je neidentificirana bomba nakon čega je policija otvorila vatru. U tom sukobu poginulo je više policajaca i civila, a više desetina osoba je ozlijeđeno.
Nakon toga stotine radničkih vođa i simpatizera je uhićeno dok su neki osuđeni na smrt vješanjem. Poslodavci su vratili kontrolu nad radnicima, a radni dan od deset ili više sati ponovno je postao norma.
Druga internacionalna europska federacija socijalističkih partija i sindikata, 1889. godine proglasila je 1. svibnja kao Međunarodni dan radnika. Sve do danas, za radnike i sindikaliste širom planete, prvi svibanj postao je simbol solidarnosti i borbe za bolje uvjete rada.
Ciljevi pokreta koji je pokrenuo Međunarodni dan radnika bili su poboljšanje uvjeta rada radnika, kao što su bolje plaće, kraći radni dani i sigurniji uvjet irada.
Što je međunarodni praznik rada?
Prvi maj, poznat i kao Praznik rada ili Međunarodni dan radnika obilježava se 1. svibnja i državni je praznik u više od 80 zemalja svijeta. Simbolično proslavlja doprinos radnika, promovira radnička prava i obilježava ustrajnost radničkog pokreta.
Prvi maj također obilježava dolazak proljeća na sjevernoj hemisferi, međutim primarno je ostao povezan sa sindikalnim aktivnostima krajem 19. stoljeća.
Katolička crkva je ustanovila praznik Svetog Josipa Radnika 1. svibnja 1955. godine, piše Investopedia. Na Prvi maj širom svijeta održavaju se prosvjedni skupovi i štrajkovi koji nekada dovode do sukoba s policijom.
Svoj puni sjaj Praznik rada doživljava tek dolaskom komunista na vlast kada postaje jedan od glavnih državnih praznika na ovim prostorima. U bivšoj SFRJ Praznik rada ironično postaje – neradni dan.
Tko sve slavi Prvi maj?
Iako ovaj dan vuče porijeklo od borbe američkih radnika za manje radnih sati, Sjedinjene Američke Države službeno ne priznaju Međunarodni praznik rada za Prvi maj. Antikomunistički stavovi tijekom Hladnog rata, kao i protivljenje jedinstvu radničke klase, naveli su vlasti da potisnu prvomajsko povezivanje s radničkim pokretima.
Mnoge zemlje obilježavaju praznike rada na različite datume, a SAD i Kanada slave svoj Praznik rada u rujnu.
U bivšem Sovjetskom Savezu Prvi maj je bio prilika odati počast radničkim doprinosima golemim paradama na Crvenom trgu, tradicija koja je nestala u desetljećima od tada – blijedi ostatak boljševičke revolucije koja je izgubila svoje značenje u modernoj Rusiji.
U Finskoj Prvi maj je Međunarodni dan radnika i predstavlja završetak školske godine za studente. Kako bi stvari bile jednostavne, Finci su spojili sve tradicije u jedan dan: pagansko proljeće, katoličke tradicije i proslave studenata i radnika na praznik koji zovu Vappu (po svetici Walpurge). Ona je proglašena za sveticu 1. svibnja 870. godine nove ere, a noć između 30. travnja i 1. svibnja postala je Valpurgina noć. Tijekom dana Finci se oblače u specifične odjevne predmete, piju simu (voćni alkohol) i jedu munkki (krafne s okusom). Ukratko, Fincima je ovo slobodan dan za zabavu.
U Poljskoj prvi svibanj prati Dan ustava 3. svibnja. Ova dva datuma zajedno često rezultiraju dugim vikendom zvanim Majówka koji može trajati do 9 dana – od 28. travnja do 6. svibnja, uz cijenu uzimanja samo tri slobodna dana. Ljudi često putuju, a Majówka se neslužbeno smatra početkom sezone roštiljanja u Poljskoj.
U Kazahstanu se 1. svibnja slavi kao praznik jedinstva, ovaj svijetli proljetni praznik održava se u svakom gradu Kazahstana prijateljskom povorkom centralnim ulicama gradova, kao i raznim zabavnim, kulturnim, društvenim, političkim i svečanim događajima. Praznik rada, s druge strane, obilježava se zadnji tjedan u rujnu.
Neke zemlje, uključujući Veliku Britaniju i Irsku, slave prvi ponedjeljak nakon 1. svibnja kao praznik.
Japanska vlada Prvi maj nije službeno proglasila kao državni praznik, ali kako se nalazi između ostalih državnih praznika, to je slobodan dan većinu japanskih radnika. Mnogi poslodavci to daju slobodan dan, a inače radnicima je to “plaćeno odsustvo”. Prvi maj se javlja tokom “Zlatnog tjedna”, zajedno s 29. travnja (“Shōwa Day”), 3. svibnja (“Dan sjećanja na Ustav”), 4. majem (“Dan zelenila”) i 5. svibnja (“Dan djeteta”).
Radnici uglavnom uzimaju slobodan dan na poslu ne toliko da bi se pridružili uličnim prosvjedima ili sindikalnim okupljanjima, već više da bi otišli na odmor nekoliko uzastopnih dana. Japan ima dugu povijest radničkog aktivizma.
U Bosni i Hercegovini kao i Srbiji, 1. svibnja (i 2. svibnja) je slobodan dan na poslu i u školi. Jedan je od najvećih praznika i jedini službeni praznik iz socijalističkih vremena koji se još uvijek službeno obilježava. Ljudi ga slave širom ove dvije zemlje, a po tradiciji 1. svibnja se obilježava seoskim piknicima i roštiljanjem na otvorenom.
Praznik rada u različitim državama uglavnom pada na druge dane. Samo na sjevernom teritoriju Australije i Queenslandu praznik rada slavi se prvog ponedjeljka u svibnju koji je državni praznik pod nazivom Prvi maj. Queensland održava najveće mitinge u Australiji, sa skupom koji u prosjeku ima 30.000 ljudi.
Novozelandski radnici bili su među prvima u svijetu koji su zatražili pravo na osmosatni radni dan 1840. godine. Praznik rada prvi put je proslavljen na Novom Zelandu 28. listopada 1890. godine, a pada svake godine na četvrti ponedjeljak u listopadu.
U mnogim zemljama Praznik rada se slavi drugi datum, često od posebnog značaja za radnički pokret u toj konkretnoj zemlji. Ovim praznikom prepoznajemo mnoge doprinose koje su radnici dali snazi, prosperitetu i blagostanju svih država u svijetu.
Dnevnik.ba