Je li ovo kraj 'irske dobrodošlice' strancima?

S druge strane mosta, autobus na kat i automobil gorjeli su u podnožju kipa Daniela O'Connella, bacajući narančaste plamenove. Dim od drugih požara kuljao je noćnim nebom. Policija je udarala palicama po svojim štitovima, uvod u još jedan napad, a gomila je još uvijek stajala, gotovo hipnotizirana spektaklom plamena u srcu glavnog grada Irske, piše The Guardian, a prenosi Index.

"Žalosno je da je došlo do ovoga, ali situacija je izmakla kontroli", rekao je jedan čovjek u 20-im godinama, tihi promatrač, ali ne i izgrednik. Nije mislio na nemire koji su u četvrtak navečer zahvatili središte Dublina, već na imigraciju i percepciju da stranci - a posebno tražitelji azila - pokreću val kriminala i pogoršavaju stambenu krizu.

"Njihova religija ne poštuje prava žena. Muškarci su dominantni", rekao je ovaj mladi Irac.

Neugodna istina

Promatrač je pobjegao, ne mogavši elaborirati bilo kakvu povezanost s nizozemskim glasačima koji su prošli tjedan podržali antiislamsku Stranku slobode Geerta Wildersa, ili s drugim izbornim rezultatima diljem Europe. Policija je krenula u napad, ali nije bilo potrebe.

Usred dima, povika i sirena plamtjela je neugodna istina. Irska za koju se tako dugo činilo da se suprotstavlja europskom antiimigrantskom trendu i nudi "tisuće dobrodošlica" strancima koji su preoblikovali njezino gospodarstvo, društvo i demografiju - Irska koja se činila imunom na ksenofobiju, demagogiju i reakciju - nakon svega nije bila toliko drugačija.

Imigranti su ovdje počeli intenzivno dolaziti 90-ih godina, do te mjere da je danas petina od pet milijuna stanovnika Irske rođena negdje drugdje - seizmička transformacija za koju se činilo da se odvija neprimjetno, uz zanemarivu javnu raspravu i mali politički utjecaj.

Irska se činila otpornom na antiimigrantsko raspoloženje

Dok je antiimigrantsko raspoloženje bujalo u Francuskoj, Italiji, Mađarskoj i drugim zemljama i dalo poticaj Brexitu, Irska se činila neprobojnom. Imigracija se jedva pojavljivala na izborima ili parlamentarnim raspravama ili u glavnim medijima. Uspon Sinn Féina, progresivne ljevičarske stranke, nije poremetio ovaj konsenzus.

Kružile su teorije o iznimnosti Irske. Možda su stoljeća iseljavanja i kolonijalizma učinila Irce empatičnima za dolaske ljudi koji su tražili novi život. Možda je to bila glad gospodarstva u procvatu za radnom snagom, iako isprekidana krahom i štednjom. Možda su Irci bili samo prirodno gostoljubivi i opušteni. Još Poljaka, Britanaca, Indijaca, Rumunja, Brazilaca? Ah, naravno, to je veličanstveno.

Događaji u četvrtak zapalili su krijes pod takvim pobožnostima. Oko 13:30 sati muškarac je nožem ozlijedio troje djece i jednu školsku djelatnicu ispred osnovne škole na trgu Parnell u središtu Dublina, teško ranivši dvije žrtve. Bio je to šokantan napad i za nekoliko sati nastao je pakao.

"Ne mogu nas sve kontrolirati"

Komentatori na društvenim mrežama razotkrili su napadača kao stranca - on je zapravo naturalizirani irski državljanin, navodno iz Alžira - i pozvali na nasilan prosvjed. "Ne mogu nas sve kontrolirati", čulo se na glasovnoj poruci s korisničkog računa pod nazivom Kill All Immigrants (Ubijte sve imigrante, op.a.).

"Napravimo manje grupe i radimo ono što moramo. Budite u gradu u sedam sati. Svi zajedno, opremite se. I ubijte svakog jebenog gypa, stranca, bilo koga. Neka ovo bude u svim vijestima, pokažimo jebenim medijima da nas se ne može ušutkati. Da strancima više nije dopušteno ući u ovu kilavu zemlju", govorio je glas.

"Biti Irac znači više od udaranja u prsa i pozdrava trobojnici"

Prijetnje od kojih se ledi krv u žilama bile su agresivne i jasne. Neki su izgrednici uzvikivali "izvedite ih van" i druge slogane, ali nije bilo prijavljenih napada na strance. Umjesto toga, oko 500 ljudi divljalo je središtem Dublina, napadajući imovinu i policiju. Do završetka nereda zapaljeni su tramvaj i dva autobusa, oštećeno je 11 policijskih vozila, opljačkano 13 trgovina, uhićeno je 48 ljudi, a deseci policajaca navodno su ozlijeđeni.

Imigrantske skupine izrazile su zabrinutost za svoju sigurnost. Muslimanske sestre iz Eira, koje vode pučku kuhinju u Dublinu, obustavile su svoju djelatnost. Pokret tražitelja azila u Irskoj rekao je da bez obzira na to što je pojedinac učinio, nijedna nacionalnost ne bi trebala biti osuđivana: "Nijedno ljudsko biće nije odgovorno za postupke drugoga, čak i ako je to njegov blizanac."

U petak je Leo Varadkar, taoiseach, odnosno irski premijer, pozvao na zemlju na toleranciju: "Biti Irac znači više od pozdrava trobojnici, udaranja u prsa i pokazivanja mjesta gdje ste rođeni. To znači živjeti u skladu s idealima koje predstavlja naša zastava, to znači biti vjeran vlastitoj povijesti, to znači djelovati sa suosjećanjem prema drugima. Danas nas sve pozivam da se sjetimo tko smo zapravo."

Pobuna je uništila pojam neke progresivne keltske nirvane u Atlantiku. Ne zbog razmjera: rulja je uključivala oportuniste koji su više bili zainteresirani za krađu tenisica i votke ili snimanje dramatičnih snimaka nego zastrašivanje stranih prolaznika koji su to uznemireni promatrali. Čimbenici koji nisu povezani s imigracijom, kao što je rastuća smjelost mladih bandi nakon pandemije covida, također su potaknuli kaos.

Nasilje nije naišlo na podršku javnosti nego na široku osudu. Mnogi su istaknuli činjenicu da je brazilski dostavljač Deliverooa po imenu Caio Benicio pomogao zaustaviti napadača ispred škole.

GoFundMe kampanja za "kupi Caio Benicio pintu" prikupila je više od 330.000 eura. "Dobro došao u Irsku, Caio! Hvala ti što si došao kući", rekao je jedan donator. "Ono što si učinio bilo je briljantno, uskočio si bez razmišljanja o sebi, go raibh maith agat", rekao je drugi, koristeći irski za "hvala". "Strani heroj", napisao je treći.

Munja u Dublinu nije došla iz vedra neba

Ipak, munja koja je pogodila Dublin nije došla iz vedra plavog neba. Zabrinutost oko imigracije i tražitelja azila obavija sela, mjesta i gradove diljem Irske već nekoliko godina. Hotel u okrugu Leitrim koji je trebao prihvatiti tražitelje azila zapaljen je dva puta 2019. godine. Piromani su napali i druge izbjegličke centre. Burni prosvjedi blokirali su ceste, a u rujnu čak i parlament, nakratko blokiravši zastupnike unutra.

Mirni prosvjedi protiv planiranih ili stvarnih azilantskih centara događaju se gotovo svaki tjedan, a često ih predvode stanovnici srednje klase koji traže sudske naloge. Nekoliko dana prije nereda, stotine ljudi u Rosslareu okupilo se kako bi se usprotivili planovima da se i drugi hotel u okrugu Wexford pretvori u smještaj za izbjeglice. Zastupnici sada otvoreno izražavaju takvu zabrinutost u parlamentu.

Neki prosvjedi usmjereni su na resurse. Broj izbjeglica koje je država smjestila skočio je sa 7500 2021. na 73.000 2022. godine, unatoč nedostatku stambenog prostora i krizi troškova života.

"Vidjet ćemo još ovakvih prosvjeda"

Međutim, desničarski aktivisti također su potaknuli moralnu paniku tvrdeći da je zemlja preplavljena "ne-domaćim" predatorima kao što je Jozef Puska, Slovak koji je u studenome osuđen za ubojstvo učiteljice Ashling Murphy 2022. godine. Plakati nose slogane poput "Irska je puna", "Irska za Irce" i "Životi Iraca su važni".

Drew Harris, povjerenik Garde ili šef policije, rekao je da će ekstremna desničarska radikalizacija nastaviti uznemiravati irsko društvo: "Moramo pretpostaviti da ćemo vidjeti još takvih prosvjeda". Policija je žurno posudila dva vodena topa od policije Sjeverne Irske.

Pišući za Daily Mail, bivši britanski premijer Boris Johnson rekao je da čak i "najliberalne zemlje" sada negoduju zbog otvorenih granica EU-a: "Pogledajte što se događa u Dublinu, gdje se čini da je taj ljupki i sretni grad zahvaćen rasnim nemirima".

Hermann Kelly, osnivač marginalne Stranke irske slobode, osudio je nasilje, ali je rekao da se niža klasa osjeća otuđenom i ignoriranom: "Ljudi su ljutiti i ne vide mehanizam kojim bi mogli provesti promjenu".

Kelly u Europskom parlamentu radi za konzervativnog rumunjskog zastupnika Cristiana Terheşa i rekao je da planira istaknuti tri kandidata na izborima za zastupnike u Europskom parlamentu sljedeće godine.

Ekstremna desnica jača

Ostaje za vidjeti hoće li ekstremna desnica dobiti izborno uporište u Irskoj. Od Slovačke i Španjolske do Njemačke, Poljske i Italije, populističke i ekstremno desničarske stranke trijumfirale su u nekim zemljama članicama EU-a, a posustale u drugima.

Glasači će možda morati zadržati dah mjesecima da vide hoće li Geert Wilders postati premijer zbog dugotrajnog procesa formiranja koalicije u Nizozemskoj. No, francuski ministar financija Bruno Le Maire rekao je da je izborna pobjeda nizozemskog kandidata koji je protiv EU i islama bila posljedica "strahova koji se pojavljuju u Europi" oko imigracije i gospodarstva.

U cijeloj Europi postoje znakovi da su antimigracijske politike privlačne nekim biračima. Ekstremno desna stranka AfD u Njemačkoj proglasila se "glavnom svenjemačkom strankom" nakon uspjeha na regionalnim izborima u saveznoj pokrajini Hesse u listopadu. U Španjolskoj je krajnje desna stranka Vox ušla u lokalnu vlast u nekoliko regija nakon izbora u lipnju.

Giorgia Meloni došla je na vlast u Italiji prošle godine zahvaljujući antiimigrantskoj politici. Unatoč gađenju koje mnogi u EU-u osjećaju, ona je sada jedna od najmoćnijih čelnica na summitima EU-a kada su u pitanju novi zakoni o migraciji koje države-članice pokušavaju progurati nakon sedam godina neslaganja.

Izazov Europi

Hvale je europski čelnici, uključujući predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen i dosadašnjeg nizozemskog premijera Marka Ruttea, koji ju je dva puta pratio na putovanju u Tunisu posvećenom migracijskoj politici. Čak se i francuski predsjednik Emmanuel Macron prošlog mjeseca pridružio tom klubu nakon što se sastanka s britanskim premijerom Rishijem Sunakom i Meloni o migraciji.

"Opasnost je u tome što bi Meloni mogla postati središnja figura u europskoj politici, a glasači bi mogli pomisliti da Treći svjetski rat nije počeo samo zato što je populistička liderica na vlasti. Zbog toga bi mogli bi reći 'zašto ne?' u Francuskoj i pružiti priliku Marine Le Pen", rekao je jedan diplomat u Bruxellesu, koji je prognozirao da će migracija ostati na vrhu dnevnog reda, otvarajući vrata za zaokret udesno na europskim parlamentarnim izborima.

Držati se umišljenosti da je Irska drugačija više nije bilo održivo, napisao je Pat Leahy, politički urednik Irish Timesa: "Bez obzira na to mislite li da su te zabrinutosti legitimne ili ne, one su stvarne i sada su dio naše politike". Jedan član vlade poslao je Leahyju ironičnu poruku: "Sada smo, dakle, i službeno mainstream europska država".

Dnevnik.ba