Izetbegović, Džaferović i Komšić odali počast bošnjačkim žtvama u Prijedoru stradalim prije 30 godina

Najmlađa žrtva ukopana  ove godine je Samed (Hase) Jakupović, koji je imao samo 19 godina kada je ubijen, a najstarija žrtva  je Edhem (Abid) Kaltak koji je ubijen u dobi od 65 godina. U Prijedoru je ubijeno 3.176 civila, uglavnom nesrpske nacionalnosti. Do sada su pronađeni posmrtni ostaci oko 2.500 Prijedorčana, a za oko 620 žrtava još se traga. Posmrtni ostatci ubijenih Prijedorčana pronađeni  su na 501 lokaciji, u 73 masovne grobnice na području deset općina i tri države - BiH, Hrvatske i Srbije, podatci su udruženja koje okupljaju obitelji žrtvava.

Dio onih kojima je uspjelo pobjeći iz pakla zločina koji su se prije 30 godina događali u Prijedoru, a za koje su odgovorne srpske snage, spas je potražio i našao u Hrvatskoj. Za dio njih put je vodio preko planine Vranice i Uskoplja gdje su im pomogli i zaštitili ih pripadnici HVO-a.  

Epizoda s autobusima punim bošnjačkih izbjeglica iz Prijedora odigrala se 20. lipnja 1992. godine, samo dan nakon prvog otvorenog sukoba između HVO-a i Armije R BiH u Uskoplju, kojeg su izazvali pripadnici Patriotske lige i Zelenih beretki. U tom vrlo osjetljivom trenutku pripadnici uskoljaljskog HVO-a polažu test humanosti na obroncima planine Vranica.  

Prema kazivanju svjedoka događaja pripadnici HVO-a pregledali su autobuse, a nakon što su vidjeli kako su u njima civili, nahranali su ih, dali im vodi i omogućili siguran prolazak kroz teritorij koji je bio pod njihovim nadozorom dok je Armija R BiH napada  s položaja iu središta Uskoplja. Jedna od žena iz konvoja, posvjedičili su nam uskopaljski dragovoljci Domovinskog rata pitala je tko to puca, a kad joj je rečeno da je u pitanju Armija R BiH uzviknula je:

„Jadna ja, a ja krenula u Hrvatsku, a oni pucaju  po Hrvatima“,  rečenica je koja se mnogima urezala u sjećanje.

Uskopaljski HVO  i ovom je epizodom  oslikakao karakter onih koji se danas predstavljaju patrotima i zaštitnicima BiH nazivajući zločincima one koje su pripadnicima njihovog naroda omogućili bijeg od srpske agresije, bijeg u Hrvatsku koja im je dala sigurno utočište. Na isti način, u jeku žestokih sukoba, u siječnju 1993. godine,  uskopaljski HVO-a ponio se i prema Tuzlanskom konvoju omogučivši mu siguran prolazak kroz ovo mjesto, odnosno dio koji je bio pod njihovim nadzorom. 

S druge pak strane, konvoj humanitarne pomoći "Kruh sv. Ante", koji su predvodili gvardijan fojničkog samostana fra. Nikica Miličević i župnik župe Uskoplje fra Vinko Tomas,  zaplijenjen je 16. svibnja 1993.godine, od strane vojnika diverzantskog odreda i 1.bataljona 317.brdske brigade Armije BiH, iako je fra Nikica Miličević imao uredna odobrenja za kretanje, potpisna od strane Rasima Delića i Milivoja Petkovića.

Pripadnici Armije R BiH otuđili su 13 kamiona i svu robu u njima, 5 putničkih vozila, preko 350 000 maraka novca u raznim valutama, nakit, satove i druge vrijednosti. Sudionike konvoja, koji su imali iskaznice HVO-a,  fizički su i psihički maltretirali, izvodili na strijeljanje.. Sličnan tretman imao je i humanitarni konvoj "Bijeli put za Novu Bili i Bosnu Srebrenu". Na povratku iz Lašvanske doline, prilikom prolaska kroz Uskoplje, 22.12.1993. godine,  napadnut je od strane vojnika A BiH, paljbom iz automatskog oružja, prilikom čega je  poginuo  jedan od vozača konvoja,  Ante Vlajić iz Splita, a tri sudionika konvoja su ranjena.

Dnevnik.ba