Već je najavio da mu je jedan od prioriteta pronaći “unutar kuće” ravnatelja specijaliziranog odjela za suzbijanje korupcije i organiziranog kirminaliteta, Uskoka, kojega vodi vršiteljica dužnosti Željka Mostečak od ostavke bivše ravnateljice Vanje Marušić u travnju prošle godine.
Neposredno pred primopredaju u Državnom odvjetništvu sudačko vijeće Visokog kaznenog suda odbacilo je pritužbu predsjednika tog suda Željka Horvatovića koji je, uz suglasnost predsjednika Vrhovnog suda, protiv Turudića zatražio pokretanje postupka povrede Kodeksa sudačke etike.
Kao razlog je isticao kontradiktorne izjave o susretima s bivšim čelnikom Dinama Zdravkom Mamićem dok je Turudić bio sudac zagrebačkog Županijskog suda, a Mamić predmet istrage. Sve se događalo u vrijeme dok su medijske stupce punili transkripti srdačne prepiske Turudića i kasnije za korupciju optužene državne tajnice i kninske gradonačelnice Josipe Peslić, nekada Rimac.
Upravo zbog toga te izjava o susretima s Mamićem, osuđenim bjeguncem pred hrvatskim pravosuđem, Turudića su i mnogi drugi, uglavnom s opozicijske političke scene, ali i predsjednik RH Zoran Milanović, prozivali za laganje pred nadležnim saborskim odborom i u televizijskim emisijama.
Milanović je Turudića kasnije prozvao i da je “dogovorio” slučaj propucavanja svog automobila kako bi mu se dala zaštita na što je Turudić uzvratio da mu je predsjednik “svojim huškačkim i prostačkim govorom stavio metu na leđa”. Dodao je i da ne želi biti predmet Milanovićevih “predizbornih ambicija”.
Turudićev izbor na prosvjede digao ljevicu i podijelio desnicu
Kada je 13. ožujka položio prisegu u Hrvatskom saboru, dan prije raspuštanja njegova 10. saziva, oporbeni političari s lijeve i dijela desne strane političkog spektra redom su kritizirali Turudićev izbor navodeći da ubuduće nijedna institucija neće biti neovisna.
Među kritičarima se istaknuo i sadašnji koalicijski partner HDZ-a, čelnik Domovinskog pokreta Ivan Penava upozorivši da se radi o autokratskom potezu premijera Plenkovića koji je sam odlučio o glavnom državnom odvjetniku, bez šireg konsenzusa.
Parlamentarna lijevo liberalna oporba zbog Turudića je organizirala i prosvjed na Markovu trgu 17. veljače. Burne reakcije izazvala je i Turudićeva izjava kako nije siguran da se u Hrvatskoj trebao osnovati Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) na što su iz vlade poručili da promišljanja novog glavnog državnog odvjetnik ne dovode u pitanje daljnji rad EPPO-a.
Turudićevi zagovaratelji, s druge strane, ponavljali su da je bio najbolji od svih kandidata koji su se javili za dužnost šefa Državnog odvjetništva, ali i da se za susrete Turudića s Mamićem znalo i ranije nakon čega je prošao najstrožu sigurnosnu provjeru i imenovan sucem Visokog kaznenog suda.
Na čelo Državnog odvjetništva Turudić je imenovan na četiri godine nakon procedure u kojoj su četvoricu kandidata saslušali saborski Odbor za pravosuđe i vladino povjerenstvo u kojem su bili premijer i sedam ministara, a vlada potom Saboru predložila Turudića uz ocjenu da je njegov program bio najkvalitetniji.
Protukandidati su mu bili odvjetnik Mladen Dragičević, aktualni zamjenik glavne državne odvjetnice Emilijo Kalabrić te zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Splitu Nikša Wagner.
Dugogodišnji sudac s nizom poznatih presuda
Turudić je diplomirao na zagrebačkom Pravnom fakultetu kod mentora Zvonimira Šeparovića na temu međunarodnog terorizma, a dvije godine kasnije polaže i pravosudni ispit.
Vježbenički staž je odradio na virovitičkom Općinskom sudu, na kojem 1991. postaje sudac, a kasnije i predsjednik. Bio je dragovoljac Domovinskog rata, a nakon što je Šeparović 1999. izabran za ministra pravosuđa, Turudić postaje njegovim pomoćnikom.
Turudić 2000. dolazi na zagrebački Županijski sud gdje dvije godine radi kao istražni sudac, a idućih sedam kao sudac kaznenog odjela prvog stupnja. Od ožujka 2009. do kraja 2010. bio je predsjednik i sudac Uskočkog odjela zagrebačkog Županijskog suda, a dvije godine kasnije izabran je i za predsjednika tog najvećeg županijskog suda.
Početkom 2021. postaje sudac Visokog kaznenog suda, a do izbora predsjednika tog suda Željka Horvatovića upravo je Turudić slovio kao favorit, tim više što mu je tadašnji ministar pravosuđa ranije povjerio i ustrojavanje novoosnovanog prizivnog suda.
Tijekom rada na zagrebačkom Županijskom sudu, Turudić je donio nepravomoćne osuđujuće presude protiv bivšeg premijera Ive Sanadera (HDZ) zbog uzimanja mita i zlouporabe položaja i ovlasti, a nepravomoćno je osudio i bivšeg potpredsjednika vlade Damira Polančeca te bivšeg veleposlanika Nevena Juricu.
Sudio je i poduzetniku Hrvoju Petraču zbog otmice sina generala Vladimira Zagorca, kao i Mladenu Šlogaru zbog ubojstva Ivane Hodak, kćeri nekadašnje ministrice Ljerke Mintas Hodak i odvjetnika Zvonimira Hodaka.
Dnevnik.ba