Nikad Hrvati nisu bili čvršći u naumu da se dogovor oko Izbornog zakona konačno postigne, stiglo je ponešto potpore i izvana, a konačno i jedan visoki predstavnik, barem se čini, nije potpuno slijep na evidentnu krađu i tlačenje koje se provodi na svakim općim izborima.
Neizvjesno je hoće li izbora, uđe li se u njih s postojećim zakonom, uopće i biti.
I kod dijela bošnjačkih političara, kod rijetkih iskreno, a kod većine uvijeno i nevoljko, budi se svijest o nužnosti dogovora i prekida dugogodišnje političke tiranije. Pritom su predloženi različiti modeli rješenja problema.
Maksimalistički ciljevi o vječnom nametanju novih "komšića", a koji bi vodili potpunoj političkoj eliminaciji Hrvata, a posljedično i vjerojatnom dokidanju postojećih ostataka Ustavom predviđenih prava toga konstitutivnog naroda, za Bošnjake će biti teško ostvarivi s obzirom na otpore susjeda, ali i dovoljnog broja informiranih sila izvana.
Stoga bošnjački lideri i njihovi mediji uvijeno, tobože velikodušno i kompromisno, guraju modele poput Füleovog koji su u potpunoj koliziji s temeljnim načelom Ustava – konstitutivnošću.
Prvo, ovakav model bio bi demokratski deficitiran i nepotrebno kompliciran. Nekoliko glasova razlike u samo jednoj županiji bi uvjetovalo drugorangiranog kandidata, koji bi pak bi opterećen manjkom legitimiteta.
Drugo, po tom modelu jedan narod bi mogao birati predstavnike drugog naroda. Doduše, teže nego danas, ali bi mogao. Uz dobru strategiju, nešto istančaniju nego u tri slučaja Komšićeve uzurpacije, Bošnjaci bi ponovno mogli izabrati dva člana Predsjedništva.
Sve je to milostinja, i to milostinja koja vrlo lako može iskliznuti iz ruku.
Za hrvatske političke predstavnike nema alternative od postizanja usklađenog dogovora i stava oko kojega će svi sinkronizirano istupati u javnosti i pregovorima.
Njegov temeljni princip je da Hrvati, bez ikakvih „kad i ako“, biraju svoje političke predstavnike u Predsjedništvu i domovima naroda, onako kako Ustav i nalaže.
Za građanštinu, i jedan zdravi miks građanskog i etničkog, ostaje obilje prostora u zastupničkim domovima, županijskim skupštinama i izvršnim tijelima na svim razinama vlasti, potpuno protivno tezi o nekakvih 33% koje će dobiti najmalobrojniji konstitutivni narod.
Ni o kakvoj trećini ili polovini, ako pričamo o Federaciji, se ne radi, nego isključivo o mehanizmu kakve-takve zaštite i demonstraciji dobre volje i poštenih namjera od sugrađana bošnjačke nacionalnosti, a koja već godinama izostaje.
Dnevnik.ba