Nagrađivanom glumcu i bratu još slavnije Julije Roberts u filmu se pridružila glumačka postava iz Njemačke, Hrvatske, Španjolske, Švicarske i Amerike.
Među glumcima je poznati hrvatski glumac Slaven Knezović, njemački glumci Claudia Riedel, Holger Menzel i Ulf Lehner, Angelo Borer iz Švicarske, Christiane Dollman iz Španjolske, Calvin E. Burke iz Amerike. Na filmskom ekranu u ovom filmu gledatelji će moći vidjeti i nekad jednu od popularnijih hrvatskih pjevačica Nikitu Ivošević te hrvatskog manekena Juru Jakovljevića. Glavnu mušku ulogu u filmu ima Bare Vardić koji glumi medicinskog tehničara Bareka.
– Film traje dva i pol sata. Riječ je o humorističnom filmu s elementima tužne drame. Tema filma se vrti oko 35-godišnjeg Hrvata Bareka (Bare Vardića) koji radi kao medicinski tehničar u jednoj njemačkoj bolnici i prelijepe 25-godišnje Njemice Sandy (Claudia Riedel).
Budući ona ima dobar posao u internacionalnoj banci na čijem je čelu čovjek kojeg zovu Bigg Boss (Eric Roberts) u početku je ne zanima muškarac koji pomaže pri liječenju i njegovanju bolesnih osoba, ali je zanima njegov rođak, mladi njegovatelj u bolnici Mario, odnosno Mandžo (Jure Jakovljević). Kako bi se zbližila sa zgodnim Mandžom, koji za nju puno ne mari, Sandy ulazi u vezu s Barekom. No, Mandži uskoro dolazi djevojka Marija iz Hrvatske, a Sandy zbog ljubomore spava s Barekom te nakon nekog vremena ostaje trudna.
Veza Bareka i Sandy počela je na Božić, a završila na Valentinovo. Barek koji iz propalog braka ima 15-godišnju kćer Billy i 12-godišnjeg sina Boboa, nakon dugo godina ponovno istinski voli, ali ljubav mu u početku nije uzvraćena. Stoga se usredotočuje na snimanje filma, Sandy zataji da je trudna, dobiva promaknuće i odlazi raditi u središnju banku Euro city bank na mjesto tajnice šefa banke (Eric Roberts). Poslije nekoliko mjeseci banka ulazi u financijske probleme i zaposlenici gube posao. Među njima je i Sandy koja uskoro rađa djevojčicu. No, Barek ne zna da ima kćer sa Sandy, koja je promijenila svoje životne prioritete i uživa u ulozi majke. Nakon četiri godine, Barek uspijeva u filmskoj industriji, a Sandy mu dolazi na premijeru filma. Dovodi mu kćer koja napokon upoznaje oca. To sve iz radnje filma za Fenix-magazin je otkrio Bare Vardić.
Film „…it’s Love? – You can never be ready“, bit će kao i prethodni Vardićev film prikazan na četiri jezika. Originalna verzija je na engleskom jeziku, a bit će preveden na hrvatski, njemački i francuski jezik.
Trnovit put
Vardić kaže kako je put do ostvarenja ovog filmskog uratka bio trnovit. Projekt je počeo 2018. godine. Casting za glumce odvijao se u Hrvatskoj i Njemačkoj, a za glavnu žensku ulogu prijavilo se čak 228 glumica.
– Niti jedna glumica na audiciji nije imala ono što smo tražili u liku glavne ženske uloge. Naposljetku smo imali glumce za svaku ulogu, snimanje je krenulo prema planu, a nismo imali glavnu žensku ulogu i ulogu bankara. Snimali smo scene gdje se Sandy ne pojavljuje u filmu. Claudiu sam igrom slučaja pronašao pretražujući internet. Nisam želio glumicu koja je vezana za agenciju budući sam sam financirao cijeli ovaj projekt pa nisam htio da mi agencija određuje pravila igre i visinu honorara. Nazvao sam Claudiu, u to vrijeme je bila u New Yorku na godišnjem i čim se vratila u Europu našli smo se u Bavaria Filmu. Znao sam da je ona bila pun pogodak za ulogu Sandy. Claudia je profesionalna glumica, studirala je na umjetničkoj akademiji u Regensburgu i iza sebe je već imala velik broj kazališnih i filmskih uloga, kaže Bare Vardić.
Dolazak Claudije u glumačku postavu podigao je atmosferu na setu. Snimanje se već bližilo kraju, ali filmu je nedostajalo još jedno jako ime koje je trebalo odigrati ulogu šefa banke.
– Ulogu sam ponudio Tilu Schweigeru, ali se on zahvalio rekavši mi da je sljedeće dvije godine prebukiran. Potom sam zvao Elyasa M’Bareka i ponudio mu dupli honorar od onog kojeg sam ponudio Schweigeru, ali on me hladnokrvno odbio, govori Vardić.
No to što su ga odbila dvojica poznatih njemačkih glumaca donijelo mu je sreću jer je ulogu prihvatio ni više niti manje nego slavi Eric Roberts.
– Počeo sam malo razmišljati o Los Angelesu, malo sam pogledao njihovu IMDb listu te vidio tko je kako rangiran, A lista, B lista itd. Srećom su mi ovi njemački glumci rekli „nein“ pa sam puno više uštedio novca, a dobio vrhunskog glumca. Kad nekog u Hrvatskoj ili Americi upitate zna li Tila Schweigera i Elyasa M’Bareka, upitaju vas „tko su oni“. Kad im spomenete Erica Robertsa, svi znaju i oduševe se. Eric Roberts mi je uvijek bio briljantan, pogotovo ga se sjećam iz filma The Specialist sa Silvester Stalloneom i Sharon Stone. Imao sam sreće s mojom agenticom Biyana Espero, koja je u to vrijeme živjela u North Carilineu, a koja je sve odradila i dogovorila s Ericom i njegovom suprugom Elizom. Zaista su oboje predivni i jako ljubazni. Snimanje je bilo zakazano u Zagrebu gdje sam već povoljno dobio lokacije, urede u modernim neboderima i taman kad je Eric trebao doputovati u Europu, krenula je pandemija koronavirusa, govori Vardić.
Putovanje u Los Angeles u vrijeme pandemije
Koliko je Eric pristupačan govori i činjenica kako su tri puta mijenjali termine za snimanje, i svaki put je Eric bio spreman na promjene. Prilagođavao se situaciji koliko god je mogao. Vardić je naposljetku shvatio kako mora otputovati u Ameriku ako želi imati hollywoodskog glumca u filmu.
– Puno više me je koštalo nego da smo kod nas snimali jer sam u Los Angelesu morao iznajmiti cijelu filmsku opremu, morao sam organizirati ekipu, iznajmiti urede, lokacije, ali najveći problem je bila pandemija koronavirusa. Najprije sam pokušao putovati preko Lisabona, Amsterdama, Londona itd., nije bilo nikako moguće. Slučajno mi je jedna naša studentica dramske akademije iz Zagreba rekla ´pokušaj preko Varšave´. U to vrijeme su Poljska i USA imale neke posebne ugovore i kao što se uvijek nađe neka rupa u zakonu, tako sam i ja u zadnji trenutak iskoristio tu mogućnost. U Los Angelesu sam 15 dana morao ostati u karanteni u hotelu. Claudia mi je od prve rekla kako neće ići sa mnom jer ne može izdržati 15 dana u hotelu koliko bi morala provesti u karanteni, pa sam morao angažirati dvojnicu za ulogu Sandy, a po povratku u München sam snimio kadrove s Claudiom. Bio je to zanimljiv, ali jako mukotrpan put. Jedan producent iz Amsterdama mi je ponudio da snimi dokumentarni film o meni i načinu kako sam uspio u vrijeme korone snimiti igrani film u trajanju od dva i pol sata. Film još nije premijerno ni prikazan a već me svi zovu Barek, govori zadovoljno Vardić.
Eric Roberts se pokazao korisnim i u svojim kontaktima pa je Vardiću obećao da će film poslati i na Venezia Film Fest gdje je te godine u žiriju bila njegova velika prijateljica Kate Blanchet.
-Budući je te godine korona puno toga promijenila, kako filmske festivale tako i naše snimanje, sve je palo u vodu. Sad treba dobro promisliti, vidjeti, razmisliti gdje što i kako. U svakom slučaju, ostavio sam jako dobar dojam kod Erica i cijele ekipe, jako su zainteresirani za moj novi film „Crash Boom Bang“, otkriva Vardić koji je bio i iza kamera na La Famiglia, posljednjem filmu pokojnog Buda Spencera.
Put od klupe u frankfurtskom parku do uspjeha u filmskoj industriji
Priča o životu i uspjehu Bare Vardića doista jest dobar predložak za neki film. Davne 1988. godine iz srednje Bosne je stigao u Njemačku sa željom za uspjehom.
-Nikad neću zaboraviti 13. svibnja 1988. godine, dan kad sam u izlizanim farmericama, crvenim tenisicama došao na frankfurtski kolodvor. Prve tri noći spavao sam u parku, prisjetio se Bare Vardić.
Vardić je osnovnu školu završio u Dobretićima, u Srednjoj Bosni. Po završetku srednje medicinske škole u Travniku odlazi u Zagreb, no nakon neuspjelog studentskog pokušaja njegova nova domovina postaje Njemačka.
– Još kao srednjoškolac sam pisao kratke scenarije i tekstove. Dosta toga je ostalo u mojoj kući koju sam izgradio prije rata i u njoj otvorio kafić. Godinama sam u Njemačkoj radio kao medicinski tehničar, a usput se bavio i glazbom. Još od 2002. imam tonski studio, pišem pjesme, scenarije i romane. Tijekom gospodarske krize u Njemačkoj 2008. godine 15-ak radnika je, među kojima sam bio i ja, dobilo otkaz u bolnici. Nakon toga sam otišao u München i upisao školu za scenariste. U Hrvatskoj sam registrirao filmsku i glazbenu produkciju, kupio profesionalnu filmsku opremu te krenuo s castingom po Njemačkoj, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Kako je moj prvi film bio bez budžeta, nitko nije htio prihvatiti suradnju pa sam shvatio da ću i taj teret morati preuzeti na sebe. Danas sam ponosan na sve to, kaže Vardić.
Vardić je do sada snimio nekoliko filmova, među kojima je i“Gastarbajter – Riznica sjećanja” za kojeg je dobio nagradu na Avant & Una Film Fest 2019., u kategoriji najboljeg debitantskog filma.
– Riječ je o socijalnoj drami, pomalo i komediji jer sam pokušao ismijati tadašnju političku situaciju. No, kroz cijelu priču se proteže istina kako sve iseljeničke priče nisu sretne, rekao je Vardić koji je premijeru tog filma imao na filmskom festivalu u Puli.
Filmovi su mu bili nominirani na brojnim festivalima, a jednu od važnijih nominacija vidi i onu za Večernjakovu domovnicu kad je ušao u samo finale izbora u kategoriji najpopularnijeg gluma i redatelja u hrvatskom iseljeništvu.
-Taj mi je izbor doista bila veliko priznanje i vjetar u leđa. Zahvalan sam Večernjem listu na tome, a zadovoljan sam i na svemu onome što mi je život donio iako nije uvijek bilo lako, kaže Bare Vardić za Fenix.
Dnevnik.ba