- Nikad bolji život i nikad više ludila, u svakom smislu. Korona, potres, rat, kriza, možda bi mogao i 3. svjetski da ne bude dosadno, a ako ne izbije, tu je inflacija, pa možda malo i nestašica, pa nije isključen ni “par-nepar”, a: njive neuzorane, masline neobrane, štale prazne i još njih par zna ribu upecat, započela je.
Gradovi puni “gospode” i novih zgrada. Pa red je da svatko ima svoj stan….Sramota je biti majstor. A tek živjeti na selu. Borba za sto litara ulja (ako ikako može), 200 kila brašna. Glavno da je njemu, a onaj do, ako zakasni neka crkne.
Ali, bude li opet neka nacionalna katastrofa, evo ih prvih da pokažu “veliko srce” i kao stari lopov zaliječi vlastitu pohlepu. Čudne generacije koje najradije do podne spavaju, popodne odmaraju. Ne pitaj ih i ne zahtijevaj ništa. Oni su “svoji”. Onih par što se digne da nešto popravi, kao da je dobitnik Nobelove nagrade, a ne vodoinstalater.
Šutiš, sretan da se uopće pojavio jer drugog nema, jer od onih tisuća viška završenih ekonomista nikakve koristi. Normalne ljude dižeš na razinu nekadašnjih svetaca.
Baš si mislim koliko nas zna zapaliti vatru ako nestane struje. Što ćemo bez Googlea, kako ostati “pametan” na Facebooku? Nastavi niz. Ludo 21. stoljeće. Zanima me što će biti sutra. I prekosutra. Ne usudim se pitati za mjesec dana. A kamoli “petoljetku”, napisala je.
Dnevnik.ba